Čarli je bio heroj ulice, a ljudska ruka odlučila je da više neće živjeti. Nakon što je otrovan, za njegov su se život borili danima. No, Čarli je ipak zaspao, otišao je za svojom gazdaricom koju nikad nije prebolio.
Spasio vlasnicu
Mješanac bernskog planinskog psa i lesija dva puta je pronašao svoju vlasnicu kad se izgubila. Treći put ostao je uz nju dva dana, sve dok ih nisu našli psi tragači. Odvezli su je u bolnicu, ali joj nije bilo spasa.
Čarli je danima zavijao, tugovao i stalno je čekao da se gazdarica vrati. U selu su ga tada prozvali Heroj. Brigu o Čarliju preuzeo je Vlado, sin pokojnice, a kako ni sam nije radio u tome su mu pomagali i susjedi.
- Vlado je Čarlija doneo mami prije gotovo 12 godina. Tada su bili jedini stanovnici ulice. Mi smo se kasnije doselili. Iako sam živi teško, Vlado se za Čarlija uvijek brinuo - kaže Božena Simić-Peh, koja je prva primijetila da psu nije dobro.
Ništa nije pomoglo
- Vodila sam ga veterinaru, izgledalo je kao upala pa je primao antibiotike. Kako je bio sve lošije, na novom pregledu otkrilo se da je otrovan, Dobio je infuzije, injekcije, vitamine, protuotrov, ali Čarli ipak nije uspio - priča nam gospođa Božena. Kaže, to je pas koji je imao dušu. Čuvao je svoje dvorište i uvijek javljao kad je netko dolazio u ulicu, stranci nisu bili dobrodošli.
- Kad sam se navečer vraćala s posla kući, uvijek bi me dočekao, malo bi se pomazili i onda je išao spavati – prisjeća se gospođa Božena. Dodaje kako se nikad neće saznati tko je Čarlija otrovao, ali će nedostajati svima koji su ga znali, svima koji su se brinuli o njemu. Svima kojima je njegov život bio važan, za razliku od onog koji je odlučio da Čarlijev život ništa ne vrijedi i koji mu ga je tako lako oduzeo.
ljudi su životinje najgore vrsta