Svake godine u predbožićno vrijeme, grad kao da se podijeli u dva tabora. Jedni jedva čekaju zimsku čaroliju, klizanje i kuhano vino, dok drugi na sav glas gunđaju što zbog prigodne afere s kućicama, što zbog gužve, što zbog toga što parking traže dva sata. A za sve one koji se zdušno priključuju drugom taboru, ali i sve kojima samo treba mali predah, tu je Zorka – stanica za odmor od odmora. Smještena u Galeriji Miroslav Kraljević, Zorka je audio-vizualna instalacija koja, kako joj i ime kaže, pruža prozorčić u Zagreb na jedan sasvim običan dan, bez ukrasa, svjetala i kućica. Osmislili su je arhitekti Dafne Berc i Dino Belamarić koji već godinama svojim radom promišljaju problematiku korištenja i iskorištavanja javnih prostora. Ovaj su projekt započeli prije dvije godine, kada su se na natječaj GMK javili s problematikom koja je zadnjih godina postala dosta aktualna, kako u Zagrebu, tako i globalno – pitanjem Airbnba.
Zasićenost sadržajem
- Počeli smo razmišljati i promatrati taj fenomen adventa kao zapravo, najveće turističke manifestacije u gradu Zagrebu i shvatili smo da ono što na neki način hrani potrebu za takvim smještajem je upravo taj program koji Grad inkorporira da bi postao zanimljiva turistička destinacija. Pošto ovo nije grad poput Rima koji ima puno više povijesnog nasljeđa ili nije na moru pa da ima i taj prirodni faktor, onda je ta festivalizacija nešto što se stavlja u službu toga da se potiče turizam, odnosno počinje sve više biti izvor prihoda ovog grada – rekla nam je Dafne.
No, tu priča ne staje. Takva festivalizacija, smatraju, ima i druge posljedice - javni prostori postaju saturirani, zasićeni sadržajem, bilo fizičkim objektima ili gomilom ljudi koja ih odjednom počinje koristiti, a kad slici dodamo i ton, dobijemo okoliš koji je s jedne strane živahan, a s druge naporan.
- Gotovo nasilan - dodaje Dino i nastavlja: Prije svega nepriuštiv velikoj većini stanovnika, a potencijalno i turistima i gostima koji zapravo ne mogu uživati u nečemu što je gradsko kao takvo te na tim dijelovima gdje je koncentriran adventski sadržaj, ne mogu vidjeti što zapravo grad jest.
Pleksus grada
I tako su uz Karlu Jurić i Ivu Trojanović, koje su zaslužne za video i montažu, započeli u studenom snimati ono što zovu "pleksusom grada", potez od stajališta autobusa, prolaz kroz pothodnik Importanne centra, perone na Glavnom kolodvoru, Tomislavac, Zrinjevac i Trg. Ukratko, žilu kucavicu grada kojom svakodnevno prolaze tisuće ljudi.
- Tehnikom snimanja koju smo koristili, snimanjem širokokutnim objektivima, pokušavamo ljude pokazivati u veličini kadra, jednakovrijednima kao i posjetitelje u galeriji, tako da taj pogled kroz taj virtualni prozor galerije ne bude filmski, nego stvaran - objasnio nam je Dino.
I zaista, kada se zavalite na kauč u Galeriji Miroslav Kraljević, pred vama je pravi prozor u drugu dimenziju, neko drugo vrijeme i neki drugi prostor. A zajedno s izvanrednom glazbenom podlogom Konrada Mulvaja, promatranje rijeka ljudi koje teku gradom postaje gotovo terapeutsko, opuštajuće iskustvo.
