U dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti ovih se dana dovršava predstava Njarabum. Oslanja se na poeziju Radovana Ivšića, a tematizira – poremećaje u prehrani. Na prvi pogled nemoguća kombinacija. Ipak, dramaturginja Ana Prolić odmaknula se od banalnih, medicinskih simptoma bolesti i pozabavila se dubljim psihološkim, filozofskim, pa i poetskim aspektima anoreksije i bulimije.
– Pitamo se što uistinu leži u korijenju tih poremećaja, koje su aspiracije osoba koje od njih boluju. Krenule smo od postavke da je riječ o ideji tijela da postane sama Ideja, a način na koji to pokušava postići je dokidanjem, poništavanjem samog sebe – objašnjava.
Ideal bestjelesnog
Anoreksija i bulimija su, kaže, bolesti perfekcionizma. U glavama bolesnih djevojaka izgladnjivanje postaje plemenit, gotovo viteški čin. Pokušavaju se osloboditi tjelesnih ograničenja kako bi otvorile prostor razvoju duha. U takvo poetsko viđenje poremećaja odlično se uklapa Ivšićev opus.
– Ono što je nas je, s obzirom na temu, privuklo njegovim tekstovima je dokidanje granica i otvaranje mogućnosti za nekakvo drugo postojanje. Kao što oboljele teže dokidanju tjelesnosti, Ivšićevu poeziju krasi težnja dokidanju jednoznačnosti i krutosti jezika, te njegovo vraćanje u prvotno stanje vihora, bujice, vodopada. Takvim jezikom govori i Njarabum, djevojka iz Ivšićeve drame Kapetan Oliver – tvrdi Ana Prolić.
Njarabum je izrazito tjelesan lik, domorotkinja koja komunicira slomljenim jezikom, lišenim sintakse. U predstavi ima važnu ulogu.
– Njarabum je zanimljiva zbog svoje tjelesnosti, erotičnosti, težnje za reprodukcijom putem poezije. Protagonistica predstave koju glumi Leona Paraminski suočava se sa svojom Njarabum, ona ju istovremeno privlači i plaši – kaže naša sugovornica.
Tema joj je izrazito bliska jer je i sama provela godine boreći se s poremećajem u prehrani, pokušavajući dokinuti vlastito tijelo. Zbog toga joj izlaganje u predstavi neće biti nimalo lako.
– Na probama sam se osjećala kao u procesu psihodrame. No, s druge pak strane, doživjela sam objektivizaciju nečega osobnog, svojevrsno odvajanje od problema - kaže.
Na hrabrosti joj je iznimno zahvalna redateljica Anja Maksić Japundžić, kojoj će “Njarabum” pod mentorstvom Branka Brezovca ujedno biti diplomski rad.
– Zajedno smo stvarale predstavu od nule. Imale smo ideju, ali ne i čvrsti predložak. Glumcima smo dali po jednu Ivšićevu pjesmu kao vokabular kojeg su trebali koristiti u sasvim svjetovnim prizorima pripremanja hrane. Morali su sami naći put kroz nesklad glumljenog i izgovorenog – objašnjava redateljica.
Mogućnosti interpretacije
Uz takvu metodu glumci su bili prisiljeni improvizirati, u čemu se prvi snašao Marko Makovičić.
– Ogroman iskorak napravila je i Leona, koja se dosad nije susretala s ovakvim teatrom. U suradnji s glumcima toliko smo razvijale i mijenjale ideje da više nisam sigurna koliko će predstava biti doživljena komad o poremećajima u prehrani. Otvoreno je mnogo mogućnosti za interpretaciju – najavljuje redateljica.
Na gledateljima je, dakle, da pronađu vlastitu interpretaciju. Neki možda otkriju i svoju Njarabum.
