U srcu Europe, srpanj 2014., manje od 2000 km zračne udaljenosti od Venecije, nalazi se Ukrajina, regija Donjeck, u kojoj su stradali civili iz cijelog svijeta prilikom rušenja putničkog zrakoplova. Stradanja su strašna na gorućim točkama svijeta. U zemljama u kojima arhitektura u ratnom vihoru ima posve drugo značenje. Upravo na ovogodišnjoj 14. međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji pod nazivom “Fundamenti” obrađuje se razdoblje od 1914. do 2014. godine obilježeno zastrašujućim ratovanjem i traumama gotovo u svakoj od zemalja koje se predstavljaju. Bijenale u Veneciji jedno je od najprestižnijih kulturnih ustanova u svijetu, osnovano 1895. godine, i tada počinje međunarodnom izložbom umjetnosti, u 30-ima se pokreću festivali glazbe, filma i kazališta, od 1980. godine predstavlja se i arhitektura, a 1999. godine ples.
Grad bez cestovnog prometa
Ovogodišnje bijenale arhitekture naglašava osnovu, u centar stavlja arhitekturu, a ne arhitekte. Posjetitelja potiče na razmišljanje o okruženju, dok umjetnicima i arhitektima ostavlja prostor da nas očaraju pristupom temi i različitosti kojom prikazuju modernizam u segmentima razvoja društva, arhitekture, kao i kulturne i političke promjene svojih zemalja. Umjetnički direktor izložbe Rem Koolhaas utvrdio je da je uloga arhitekture narativno osnova u ovom razdoblju, ali ne i tako krucijalna kao što bi se arhitekti nadali. Pretpostavlja se da je upravo tema razlog zašto se povećao broj zemalja sudionica, sa 55 na 65, od kojih se čak deset predstavlja prvi put.Ako se Venecija sagleda iz perspektive grada bez cestovnog prometa, može se uočiti da upravo taj element spaja čovjeka i arhitekturu bitno više nego u bilo kojem drugom gradu na svijetu. Giardini della Biennale je dio grada predivne parkovne arhitekture nastao za vrijeme Napoleona koji je dao isušiti prostor i urediti za javnu namjenu. U vrtovima se nalazi 30 paviljona od kojih su neke izradili vrhunski svjetski arhitekti poput Carla Scarpe i Alvara Aalta.
“Apsorbirajući modernizam 1914.-2014.” tematska je osnova za izložbu koja se održava u ovom prostoru. Elementi arhitekture u centralnom paviljonu prikazuju univerzalne elemente kojima se koriste svi arhitekti; stropovi, podovi, zidovi, prozori, hodnici, kamini, stepenice, rasvjetna tijela, vrata i dr. Koolhaas u ovom segmentu do apsurda nameće vrijednost građevinskog elementa poput razvoja toaleta posljednjih stotinu godina i vrijednost građevine/arhitekture u odnosu na samog arhitekta. Osebujnost umjetničkog direktora, vrijednost ovogodišnjeg bijenala, osim brojem izložbi i umjetničkim karakterom, dobila je i epilog dužinom trajanja samog bijenala do 23. studenog 2014. godine.Nagradu “Zlatni lav” osvojila je Južna Koreja, komesar i kustos Minsuk Cho za izložbu “Crow´s eye view: The Korean Peninsula”. Polarizirajući globalne i državne sisteme zemalja granica je predstavljena poput početne točke, ističući različitu stvarnost sjevera i juga, suprotnih sistema, ideologija i politike. Izložba je inspirirana pjesmama Yi Sanga, arhitekta i pjesnika pod utjecajem dadaizma, a koje su objavljene 1934. Zajednička izložba Sjeverne i Južne Koreje naziva se i “Prva izložba arhitekture Korejskog poluotoka”. Geopolitička realnost postala je opipljiva korištenjem interaktivnog, istraživačkog pristupa postavljanju izložbe.Razigrani pristup Britanaca zadanoj temi povijest je, znanost i socijalna reforma. Nova vizija Velike Britanije kao odgovor na zahtjeve modernizma stvara novi pejzaž kao mjesto mašte.
Naziv izložbe “A Clockwork Jerusalem” potječe od poznatog Kubrickova filma i pjesme William Blakea. Dinamični prikaz kroz primijenjenu umjetnost, britansku kulturu dizajna, različite predmete sa središnjom temom modernističkih reformi odlika je postava. Britanci su prikazali maštu u arhitekturi i planiranju, posebno kroz dominirajući nasip ružičaste boje u sredini paviljona poput destabilizirajućeg elementa svake arhitekture.
Tužan hrvatski podsjetnik
“Povijest modernizacije od 1914. do 2014.godine” tema je izložbi u Arsenalu i brojnim lokacijama u Veneciji. Masivnost i očuvanost kompleksa Arsenale oduševljava i tužno podsjeća na gotovo uništenu hrvatsku industrijsku arhitekturu uz svijetle izuzetke poput Laube u Zagrebu. Kompleks državnih brodogradilišta i skladišta, prvi proizvodni pogon na temeljima pomorske snage Mletačke Republike, savršen je prostor za nastavak priče umjetničkog direktora bijenala. Grupa autora s našom arhitekticom Anom Danom Beroš, na poziv Rema Koolhaasa, predstavlja projekt “Monditalia” kroz 41 različitu studiju. Izložba naglašava kompleksnost Italije i ostalih globalnih zamršenih odnosa koji bi trebali usporedbom i nadogradnjom stvarati nove pravce u arhitekturi. Kustosi povezuju politiku, povijest i arhitekturu Italije. Odmak i odmor od razgledanja uz moderni ples na za to pripremljenim pozornicama gotovo daje vrhunski umjetnički doživljaj Italije.
Tradicionalni stolac, tronožac “Shkami” zvijezda je prezentacije Republike Kosova. Kružni toranj sagrađen od čak 720 stolaca predstavlja most između prošlosti i sadašnjosti stvarajući arhitekturu od najjednostavnijeg, prepoznatljivog elementa namještaja koji tradicionalno stotinama godina ne treba nijedan metalni dio kako bi se izradio. Jednostavnost u arhitekturi dovedena do savršenog, gotovo nestvarnog vizualnog dojma. Uz jednostavnost tajlandske izložbe kojom dominira zvuk i boja, već spomenute izložbe Republike Kosova i Kraljevine Bahrein koja prezentira istraživanja modernih arhitektonskih modela nametnutih od Arapa ili europskih kolonijalista, hrvatski izložbeni prostor dobio zaista kvalitetno prezentirane izložbe “susjeda”.
Legitimni nositelj identiteta
“Uklapanje u apstrakciju” naziv je hrvatskog predstavljanja na ovogodišnjem bijenalu. Hrvatski je modernizam u arhitekturi, kao i kulturnom identitetu, nositelj aktivnosti, pokretač. Izložba je prezentirana kroz osam temeljnih vrijednosnih linija i prikaza arhitektonske vrijednosti. Izbornica izložbe Karin Šerman, predstojnica Katedre za povijest arhitekture Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, naglasila je da je modernizam legitimni nositelj dimenzije arhitektonskog identiteta Hrvatske. Uz izbornicu Šerman, sudjelovali su i Zrinka Barišić Marenić, Melita Čavlović, Igor Ekštajn, Nataša Jakšić, Mojca Smode Cvitanović i Marina Smokvina. Vrlo dinamičan prikaz hrvatske arhitekture koja se razvija tijekom modernizma u potpunosti je opravdao nastojanje da se atraktivno prikažu lokalne arhitektonske vrijednosti i najvažnija ostvarenja. Hrvatskoj originalnosti značajno je pridonijela upravo Ana Dana Beroš kao jedan od autora u projektu “Monditalia” te dobitnica posebnog priznanja za projekt Intermundia.Još jedan razlog da krajem godine dobijemo priliku vidjeti odličnu hrvatsku prezentaciju arhitekture zadanog razdoblja i slojevitu izložbu koja zahvaljujući jednostavnosti postavljanja može biti ponovno predstavljena, nadamo se ovaj put u Hrvatskoj.
>> Šleper s našom izložbom putuje u Veneciju
