U iščekivanju dugo planirane selidbe Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti iz prostora u Ćirilometodskoj ulici u njihov novi dom, kuću Lovrenčić na Gornjem gradu, a koja se očekuje 2026. godine, iz tog nam muzeja spremaju uzbudljivu novu izložbu iz ciklusa "OHO! I to je naiva!". Izložbe OHO! 1 i OHO! 2 prikazale su javnosti manje poznate umjetnike i umjetnine iz fundusa Muzeja, a ova, treća po redu, čije je otvorenje zakazano za 11. studenog, donosi nam pregled nove naive, radove šestero suvremenih hrvatskih autora, umjetničkih autsajdera koji pokazuju da naivna umjetnost nije samo stvar prošlosti.
– Hrvatski muzej naivne umjetnosti najstariji je u svijetu, i izvan Hrvatske iznimno poznat. No do sada je nažalost imao mnogo ograničenja zbog malog prostora u kojem je bio smješten i budući da mu se bliži preseljenje u veći prostor, ondje planiraju uz to proširiti i područje djelovanja u drugim smjerovima poput ovog. Ipak, mnogima, kada razmišljaju o naivnoj umjetnosti, prvo padne na pamet svakako hlebinska škola. To jest iznimno važan trenutak u hrvatskoj povijesti naivne umjetnosti, ali definitivno nije jedini! Apsolutno sam protiv mišljenja da je naivna umjetnost umrla u 20. stoljeću, i ovom izložbom želim pokazati da ona i dalje živi, da je njezin duh još prisutan i itekako živ. I ne samo da naiva nije nestala nego se tijekom 21. stoljeća redefinirala, evoluirala, pronašla nove, suvremene forme, tehnike i teme – započinje naš razgovor Gaella Gottwald, povjesničarka umjetnosti, umjetnica i kustosica izložbe "Nova naiva".
Naivom, ili onim što je francuski slikar Jean Dubuffet prozvao "art brut" ili "sirova umjetnost", a engleski povjesničar umjetnosti prekrstio u "autsajdersku umjetnost", obično se prozivaju djela nastala izvan umjetničkih i akademskih krugova. Stvaraju je autori koji većinom nemaju formalnog likovnog obrazovanja, uglavnom su i samouki, ali svoj umjetnički izraz i svoje radove uspjeli su dovesti na zavidnu razinu koja je primijećena i u samim tradicionalnim umjetničkim krugovima.
– Ne može svaki amater biti naivac! Po meni je to često problem s definiranjem naivne umjetnosti, jer ljudi mogu pomisliti da su naiva i dječje slike ili da je naivni umjetnik netko tko je prvi put uzeo kist u ruke. Naiva je poseban izričaj samoukih ljudi, koji su razvili specifičan stil i pokazali sjajan talent i izraz koji nije svakodnevan. Jedna od karakteristika naivne umjetnosti je, u nedostatku bolje riječi, jednostavan, ali specifičan stil. Ono što sam primijetila jest i da ljudi koji su samouki, kada počnu slikati, uz taj stil ostanu zauvijek, to ostane njihov umjetnički jezik. Često se javljaju i jak kolorit te dvodimenzionalnost, a taj nedostatak perspektive iznimno je zanimljiv, jer takvim slikama daje magične, drukčije kompozicije. No ne bih htjela previše pokušavati definirati što je to nova naiva, jer ono što ja vidim u ovim djelima jest duh naive koji se pretočio u novo vrijeme i preuzeo neke nove tematike. To je jednostavno umjetnost koja nije direktno vezana za umjetnički svijet, tržište. Nju stvaraju ljudi koji se čak često i ne smatraju umjetnicima, već djeluju iz duboke potrebe za izražavanjem. Upravo me to fascinira i privlači – kreativni žar, potreba za izražavanjem te odakle oni dolaze – kaže nam Gottwald, koja je za ovu izložbu odabrala radove šestero umjetnika.
Najpoznatije ime ove izložbe svakako je Davor Gobac, frontmen kultnog benda Psihomodo pop koji se već dugi niz godina bavi i slikarstvom, a svoje radove, slike i skulpture predstavit će i autori poput krajobraznog arhitekta Nikole Vučetića alias Falcoa, ilustratorice Sare Gortan, politologinje Melite Kraus, programera i zaljubljenika u ljekovito bilje Zorana Jambrešića te art terapeutkinje Margarete Vidmar koja izlaže radove nastale u suradnji s fotografom Esoxom Luciusom Idom.
– Okupili smo dosta šaroliku ekipu! To je šestero ljudi sa šest totalno različitih umjetničkih izraza i bio je pravi izazov uklopiti ih u jednu cjelinu. Autore i radove birala sam intuitivno, vodeći se onime što me na neki način dotaknulo. No iako su na prvi pogled sasvim različiti, zajednički im je kolorit, ali i određena vrsta iskrenosti ekspresije koja ih baš sve povezuje – objašnjava nam Gottwald koja je za ovu nesvakidašnju izložbu odabrala i nesvakidašnji kustoski pristup. Umjesto uobičajenih legendi pod slikama i hermetičnih kustoskih osvrta, dala je priliku umjetnicima da o svakom od svojih radova sami napišu što predstavljaju i čime su se inspirirali u stvaranju, a dovelo je to do nekih sasvim jedinstvenih opisa.
"Na stolu su prikazani svi poroci: kocka, cigarete, alkohol, kava, biljar. Zmija oko vrata simbol je proizvoda farmaceutske industrije. Prizor je smješten u birtiji. Nema tu puno skrivenih značenja. Vrlo sam se zabavio dok sam to slikao", napisao je tako Davor Gobac o svojoj slici "Poroci". Za skulpture "Vitezovi (Ratnici)" Melita Kraus inspirirala se pak "vitezovima koji se bore sa zmajevima ne bi li zadobili ljubav svoje djece", dok je Zoran Jambrešić svoje "Zlatno doba" naslikao prisjećajući se osjećaja bezbrižnosti i sanjarenja, "vremena kada je bio razigrano dijete i zbog toga završio na štriku da se primiri dok odrasli mogu obavljati svoje važne poslove poput zalijevanja biljaka i vješanja veša"...
– Željela sam umjetnicima dati platformu da se sami predstave, da opišu svoju inspiraciju, da pokušaju objasniti zašto djeluju kako djeluju. Činilo mi se da će to posjetiteljima izložbe, koji su i sami izvan akademskih okvira, za razliku od suhoparnih kustoskih opisa, biti puno zanimljivije i ljepše. To je upravo ono što je i meni samoj uvijek bilo mnogo zanimljivije od podataka o tehnici i raznih definicija. Vidjet ćemo kako će ljudi reagirati, no željela sam da bude svima razumljivo te da ih ova umjetnost dotakne i inspirira baš kao i mene – zaključuje Gaella Gottwald.
