U kazališnim okvirima mjuzikl “Srce na sceni” ozbiljan je hit; predstava koja puni svaku dvoranu u kojoj se izvodi i za koju se traži karta više. Štoviše, njezini su se akteri ovog tjedna vratili u Split s čak dvije nagrade osvojene na međunarodnom Naj, naj, naj festivalu koji organizira kazalište Žar ptica.
No mnogo važnija od toga je činjenica da “Srce na sceni” nadilazi kazališne okvire, da predstava koja traje nešto više od sat vremena udara ravno u pleksus, ali i ostavlja svakog gledatelja bogatijeg za važnu životnu pouku. Srce je splitska Udruga osoba s cerebralnom paralizom, koja okuplja sjajne pjevače koji su se već okušali u zajedničkim nastupima. No kada su poželjeli otići korak dalje, pozvali su glumca Slavka Sobina da im napiše i režira mjuzikl. Pred gledateljima je zapravo priča o njegovim pokušajima, nedoumicama, nerazumijevanjima... samoironijska priča koja je zapravo namijenjena svima nama koji ne znamo što i kako (biti korektni) kada se nađemo u društvu osobe u invalidskim kolicima, nekog tko je “drukčiji od nas”.
Sobin je na samoj sceni tek asistent; netko tko kleči i drži mikrofon, briše umrljane naočale, gura kolica... I netko tko naglas kaže imena svojih velikih glumaca i pjevača. “Srce na sceni” je priča protkana svima znanim najvećim domaćim hitovima (u što svakako spada i himna Hajduku) koja se gleda sa suzama u očima, ali i spoznajom da bi bilo krajnje nepristojno pustiti ih da poteku. Na toj se predstavi treba veseliti, treba pjevati, pljeskati najjače što se može i vikati: “Bravo!”
Ovdje se ruše sve predrasude o osobama s posebnim potrebama, uči da je sve moguće. Zato ih svakako treba vidjeti, a tih se nasmijanih i raspjevanih lica treba sjetiti uvijek iznova kada nam neki naš (savršeno nevažan) problem sruši svijet samoživosti koji smo izgradili oko sebe.
