“Bio jednom jedan mladi psihijatar”, prva je rečenica knjige Hector u potrazi za srećom, Francoisa Lelorda, koju je nedavno objavilo zagrebačko Znanje u biblioteci Knjiga dostupna svima (prijevod Ane Dejanović, cijena 19,90 kuna). Mogla bi ona glasiti i ovako: Iza sedam gora i sedam mora živio jedan psihijatar.
Ipak nije to bajka i knjiga nije namijenjena djeci iako je pisana upravo tim stilom. Ako vas odbijaju sveprisutni priručnici za samopomoć, to nije štivo za vas, jer će vas umjesto u potragu za srećom odvesti u potragu za vlastitim potrganim živcima. Nije Hector loš, samo je do iritacije naivan na svojem putu po svijetu u potrazi za srećom. No, njegovim se postulatima nema što prigovoriti. U tome ima potpuno pravo, pa čitanje te kratke priče zapravo i nije posve gubitak vremena. Pitka je i čitatelja nekoliko puta vraća na ono najvažnije – kako je lako biti sretan (primjerice, kada se odviknemo od pogibeljne navike da ono što imamo uvijek uspoređujemo s onima koji imaju više, a i ne pomislimo na one koji nemaju ništa) i kako još lakše sami stvaramo svoju nesreću.
