Devedesetih godina prošlog stoljeća razvio se novi žanr književnosti za žene. Spletom okolnosti, dobio je ne baš primjeren naziv „chick-lit“. Iako je to bilo vrijeme u kojem su upravo knjige te vrste bile najveći bestseleri, počevši s "Dnevnikom Bridget Jones", romanom Helen Fielding iz 1996. godine, žanr se nikada nije uspio etablirati kao književnost. No, kao i kod mode ili brojnih drugih kulturoloških obilježja, velike stvari dolaze s ceste. Knjige su se kupovale, o njima se raspravljalo, a sve se iskristaliziralo ekranizacijom „Seksa i grada“, iz kojega je nastala televizijska serija koja je utjecajna i dandanas.
Chick lit uvijek je govorio o ženskim problemima. Većinom je tu riječ o modernim ženama koje svoju sreću pokušavaju pronaći u velikim gradovima. Knjige su većinom pisane vrckavim tonom te obiluju humorom. Centralne teme odnosi su s prijateljicama, posao i karijera te, ono najvažnije, odnosi s muškarcima. U tom prvom valu chick lita teško ćete pronaći naslov u kojem ljubavna romansa ne nosi veliki dio priče. Također, chick lit utjecao je na modne odabire žene više nego popularni časopisi poput Voguea ili Ellea – čitateljice su se imale s kim poistovjetiti, a to potiče emocionalnu vezanost koja utječe na cjelokupni životni stil pojedinca.
Možda ste primijetili da se u nekoliko desetljeća svijet promijenio mnogo više nego što bismo očekivali brojeći godine. Tehnologija je pomaknula interesne sfere i omogućila komunikaciju o kakvoj smo prije mogli samo sanjati. Svijet je postao veliko selo. Ovaj se žanr literature neko vrijeme kolebao u svojem pristupu i modernizaciji, ali je prije nekoliko godina ponovno stao na svoje noge. Velike zvijezde devedesetih postale su zrele žene koje žele progovarati o drukčijim temama i iskušenjima. Zadnji roman Sophije Kinselle preveden na hrvatski „Moj (ne) tako savršen život“ govori o ličnosti koju stvaramo na Instagramu kako bismo svoj život predstavili savršenijim nego što jest te posljedično o slomu iluzija koje se nagomilavaju. Emily Giffin zašla je u područja prilično udaljena od onih iz svojih hitova „Nešto posuđeno“ i „Nešto plavo“. No možda najveći skok napravila je Lauren Weisberger, spisateljica najpoznatija po svojem romanu „Vrag nosi Pradu“.
Iako je kroz godine napisala nekoliko nastavaka tog legendarnog romana, nijedan nije postigao isti uspjeh. Nakon kraćeg vremena mirovanja Lauren je, čini se, dobro promislila kamo želi ići sa svojim knjigama te je u srpnju ove godine objavila svoj novi roman „Supruge“. Po mnogim kritičarima to je njezino, ako ne najbolje, tada sigurno najzrelije djelo.
U romanu se ponovno govori o modi i ženskom prijateljstvu, ali na drukčiji način. Tri su žene glavne junakinje, ali one više nisu mlade i neiskusne nego udane i zaposlene žene s karijerama na kojima im se može zavidjeti. Neke od njih rade dok druge uživaju u plodovima svojega rada. Tu ipak ne prestaju problemi. Za razliku od svjetskih metropola iz prijašnjih romana, ove se supruge okupljaju u predgrađu.
U romanu se ponovno pojavljuje popularna Emily Charlton koja je sada stručnjakinja za odnose s javnošću. No svijet se mijenja brže od pojedinca pa tako i njezina velika sposobnost biva ugrožena od mlađih zvijezda društvenih mreža. Osim Emily, tu su i Karolina, bivša manekenka koja je sada u braku s prevrtljivim senatorom. Treća protagonistica je Miriam, vrhunska odvjetnica koja je sada samo profesionalna mama. Kada spomenuti senator Karolini namjesti vožnju u pijanom stanju te joj tako uništi društveni status, vrijeme je da se njih tri udruže.
Svaka će svojim znanjem i bogatim životnim iskustvom pridonijeti Karolininu vraćanju u normalan život. Taj put neće biti nimalo lak jer se ove prijateljice udružuju protiv mnogo moćnijih ljudi nego što su one. Veliki je užitak čitati njihove razgovore te pratiti kako se suprotstavljaju nepravdi. Dakle, središnja tema udaljena je od romantike koliko to može biti. To ipak ne znači da u knjizi nema osjećaja, oni su samo smješteni negdje drugdje. Dugogodišnje prijateljstvo pokazuje velike vrijednosti jer se u trenucima nužde, kada su svi protiv nas, možemo obratiti samo starim prijateljima.
Chick lit poznat je po svojem pretjerivanju u klišejima iz kojeg proizlazi ironični odmak. U „Suprugama“ se nalazimo u središtu dekadencije predgrađa Greenwich koje je, po svemu što čitamo, raspušteniji od bilo kojeg velegrada. Ondje se vode dobro potkovani, ali isprazni životi u kojima su tračevi, tulumi, estetska kirurgija i vježbanje po mjeri u brendiranim tajicama kameni temeljci egzistencije. Autorica nam, uz živote glavnih likova, priča o snovima i nadanjima mnogih sporednih, na taj način produbljujući svoju kroniku jednog mjesta i vremena. Knjiga je, po starom receptu chick lita, puna šokantnih situacija koje će vas dobro nasmijati, ali nad kojima ćete se i zamisliti.
Ove se godine pojavilo nekoliko knjiga koje upućuju na to da je chick-lit živ i zdrav, a na primjeru „Supruga“ uvjerit ćete se da nam ženski roman ovoga tipa ima još mnogo toga reći. Lauren Weisberger napisala je duhovito, mudro, pronicljivo i vrlo zabavno štivo koje bi se trebalo naći na polici svake žene koja živi u ovom užurbanom i nestalnom svijetu.
