Svjedočanstvo o iscjelitelju

Braco sa Srebrnjaka uz tišinu stigao i na filmska platna

Braco i scjelitelj
Foto: Privatni album
1/5
18.10.2016.
u 23:40

Dokumentarni film Jakova Sedlara "Snaga tišine" prvi je redateljev film o živom čovjeku ukojem kamera bilježi tek njegovu prisutnost, bez ijedne izgovorene riječi.

Braco je čovjek koji ne govori riječima, ali govori tišinom, šutnjom. Otuda i naslov dokumentarnom filmu “Power of Silence”, odnosno “Snaga tišine” autora Jakova Sedlara, koji nakon svjetske premijere u Los Angelesu i New Yorku još uvijek sređuje dojmove. Koliko je ispravna njegova odluka bila da za temu svoga filma odabere upravo Josipa Grbavca, poznatijeg kao iscjelitelja Bracu sa Srebrnjaka, svjedoči i sjajan odaziv američke publike.

U obje dvorane, koje primaju 1800 ljudi, mnogi nisu uspjeli ući. Među onima kojima je to pošlo za rukom viđena su i neka poznata lica iz svijeta šoubiznisa, manekenka Naomi Campbell, glumci poput Andie MacDowell, Chrisa Baranskog, Armanda Assantea te Toma Hulca, koji je u filmu “Amadeus” utjelovio Mozarta. Nakon svake projekcije Braco je izlazio na pozornicu darujući nazočnima – svoj pogled. Jakov Sedlar otkriva kako je za Bracu sa Srebrnjaka čuo odavno, no njihov prvi susret dogodio se tek u ožujku ove godine kada ih je upoznala ruska producentica Olga Savčenko.

– Ona je poduzetnica koja je producirala nekoliko filmova, a imala je bolesnog člana obitelji kojem je Braco pomogao. Željela je o njemu snimiti film i zato je kontaktirala sa mnom. Tako sam upoznao Bracu i njegovu obitelj pa sam imao prilike upoznati se i s njegovim radom. Sretna je okolnost što je još od vremena Bracina prethodnika Ivice Prokića sačuvano više od 1500 svjedočanstava na videozapisima koje sam koristio. Ovo je moj prvi film o živom čovjeku a da on nije rekao ni jednu jedinu riječ – kaže redatelj Sedlar.

Narator Armand Assante

Umjesto Brace koji u filmu demonstrira snagu tišine, a kamera bilježi tek njegovu prisutnost, nepoznate dijelove biografije – uz sudjelovanje pisca Paula Coelha, akademika Vladimira Paara i psihijatra Vladimira Grudena – izgovara narator, poznati glumac Armand Assante.

Gledatelji tako doznaju da je Braco rođen u studenom 1967. u Zagrebu kao jedino dijete u dobrostojećoj obitelji koju je prehranjivao otac, uspješan poslovni čovjek. Odmalena je Braco odlazio u prirodu kada je želio pronaći mir i unutrašnju ravnotežu, provodio sate i sate potpuno sam, učeći na klupama uz maksimirsko jezero. Nakon završetka studija ekonomije na Sveučilištu u Zagrebu krenuo je stopama oca poduzetnika. Premda je ubrzo i sam postao uspješan i imućan, ispunjenje nije pronašao u blagostanju pa je sve više težio duhovnosti. Bila je 1993. kada je njegova majka Ivanka oboljela od migrena na koje konvencionalna medicina nije imala odgovor. Tražeći pomoć na alternativnoj sceni, obratila se u to doba afirmiranom iscjelitelju Ivici Prokiću koji joj je trenutačno otklonio bol. Ovaj susret predodredit će i Bracin put, a svjedoci u filmu otkrivaju da je Prokić jasno navijestio Bracin dolazak. – Znao je govoriti da će doći jedan mladić, da će imati oko 26 godina i da će se s njegovim dolaskom mnogo toga promijeniti – kaže Dinko Zelenčić.

I Bracina majka Ivanka Grbavac potvrđuje tu priču.

– Prokić je djelovao kao da ga je čekao, već je znao dosta stvari o njemu i sve. Nakon tri dana Braco je rekao mužu i meni: “Ja više neću raditi ovaj posao. Ja idem k gospodinu Prokiću, rekao je da imam iste sposobnosti kao on” – pripovijeda majka. – Ime Braco dao mu je Prokić, putem neba. Jedne je večeri došao kući i rekao da se sada tako zove za sav narod, a da ga otac i ja možemo i dalje zvati Josip, njegovim imenom – kazala je Ivanka Grbavac.

Rastavio ih morski val

Njihovo prijateljstvo ubrzo je preraslo u bratski odnos. Otud i ime Braco – mali brat. Idućih mjeseci Prokić je svaki slobodni trenutak provodio s Bracom kao da je znao da odlazi: bila je 1995., samo dvije godine nakon prvog susreta, kada se Prokić utopio u Africi. Njegovi pacijenti odmah su se okupili oko Brace tražeći da nastavi ondje gdje je Prokić stao. – Prokić je uvijek govorio: mi smo jedna duša u dva tijela. Rastavio ih je morski val: jednoga je odvukao u more, a drugoga izbacio na površinu – govori majka.

Tada počinje priča o iscjelitelju Braci, o kolonama potrebitih koji u redovima, naoružani buketima cvijeća, stoje ispred kuće na zagrebačkom Srebrnjaku i čekaju. A Braco nikoga ne dodiruje, ništa ne govori niti postavlja dijagnoze, on samo gleda, a ljudi u taj pogled vjeruju. Hrvatska premijera filma očekuje se krajem studenoga. 

>>Velik broj ljudi došao odati počast iscjeljitelju Braci na njegov rođendan

Komentara 14

Avatar claudio21
claudio21
08:26 19.10.2016.

Braco tiho uzima novac :))))

IH
iron.hide.54966
08:24 19.10.2016.

Koja prevara a ljudi koji vjeruju u to su još veća prevara samima sebi.

33
333mihael
08:41 19.10.2016.

»Ako vam tada tko rekne: ‘Gle, evo Krista!’ ili: ‘Eno ga!’ – ne povjerujte! Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane.«

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije