Može se Bruxelles koliko god hoće truditi da sam sebe predstavlja kao prijestolnicu Europe. Može u novinama, na internetu i televizijskim ekranima koliko god hoće novinara i analitičara govoriti što se o ovome ili onome važnom političkom pitanju “govori u Bruxellesu”. Mogu se Belgijci hvaliti da su njihove čokolade i pivo najbolji, previše je protukandidata da bi se takvo mišljenje olako davalo. Međutim, ima jedna dimenzija toga grada za koju se bez ikakve grižnje savjesti ili ograde može reći da je jedinstvena: strip. Dobro, ima stripova i drugdje, u Japanu su mange puno više od zabave, a strip-knjižare u New Yorku ili Los Angelesu oduzimaju dah svakom stripoljupcu. Čak i mi, sa sjajnim festivalom MaFest u Makarskoj, konja za utrku imamo. Pa opet, nigdje deveta umjetnost nije tako prožeta s gradom kao što je to slučaj u Bruxellesu. A sve ponajviše zahvaljujući valjda najzabavnijoj gradskoj turističkoj pješačkoj ruti na svijetu - bruxelleskoj strip-šetnji.
Bez navijačkih škrabotina
Nakon što namjernik iscrpi “must see” atrakcije poput muzeja punih Rubensa, Rembrandta ili Magrittea, sve pivnice i čokoladarnice i kuša dagnje na sto načina oko Grand Placea, ukratko sve ono što dokazuje koliko je Bruxelles nepravedno zapostavljen u odnosu na Amsterdam ili Pariz, “posao” ni izbliza nije gotov. Treba, naime, krenuti po stazi koja prati pedesetak sjajnih murala s najvažnijim likovima belgijskog i francuskog stripa, murala sasvim uklopljenih u okoliš, bilo da slikarija prati instalacije ili prozore na fasadi ili da usred četvrti s barovima za homoseksualce na zidu bude naslikan muški zagrljeni par. Pritom, potpuno je nevjerojatno vidjeti da će neki od crteža biti “obogaćen” kakvom političkom ili navijačkom škrabotinom. Onako kao što su gradski oci 1993., kad je počelo oslikavanje gradskih zidova i fasada, pokazali da znaju prepoznati jedan od najvažnijih elemenata belgijskog kulturnog identiteta 20. stoljeća, tako je taj element jednostavno prihvaćen i među građanima.
Šetnja može potrajati i satima, ako je ljubitelj stripa uzme kao inicijalnu za razgledanje i drugih znamenitosti ili predahne u nekoj od brojnih pivnica i braserija s dagnjama (dalmatinski čistunci uvijek su zaprepašteni, potpuno pogrešno, kombiniranjem pedoča s prženim krumpirićima), kupujući čokoladu ili vafle uronjene u čokoladu. Ili pak želi naučeno sa zidova malo utvrditi u desecima knjižara specijaliziranih samo za stripove. Oni kojima strip nije najvažnija stvar na svijetu morat će se, međutim, prilagoditi, jer zna se što su prioriteti. Zato u vodiču koji prati šetnju na jednom mjestu piše otprilike “pogledate li lijevo, vidjet ćete Maneken Pisa”. I to je sve o najpoznatijoj bruxelleskoj atrakciji, mnogo je važnije ući u svijet Tintina, Asterixa, Spiroua, Lucky Lukea, Štrumpfova...
...
(cijeli tekst pročitajte u današnjem Obzoru)
