Kad su krajem prošle godine istraživači bolonjskog sveučilišta u mjestu Porto Ercoleu, sjeverno od Rima na Tirenskom moru, otkrili posmrtne ostatke čuvenoga talijanskog slikara Michelangela Merisija, poznatijeg po imenu Caravaggio (1571.-1610.), svjetska je javnost skočila na noge.
Odmah su pretresene sve teorije o njegovoj smrti, od onih da je ubijen zbog ubojstva jednog mladića u Rimu, do toga da je polegao tifusu ili malariji.
Forenzička analiza kostiju (za koje je analizom DNK i metodom C14 dokazano da pripadaju velikom slikaru) došla je do sasvim novog, nevjerojatnog otkrića o pravim uzrocima smrti. Veliki Caravaggio je, utvrđeno je sa 85-postotnom točnošću, preminuo od trovanja vlastitim slikarskim bojama!
Poznato je, naime, da Caravaggio nije previše mario za higijenu pa je uokolo hodao umazan bojom za koju se kasnije ispostavilo da je bila toksična.
Zbog njegova burna života, ubojstva, dugogodišnjeg bježanja pred zakonom te brojnih fizičkih sukoba u koje se upuštao, javnost je pretpostavljala da će uzroci njegove smrti biti mnogo dramatičniji. Ovakav ishod zasigurno nitko nije očekivao, no on biografiji velikog slikara daje jednu novu, ironičnu notu.
Ispada da ga je nakon svih užasa koje je počinio te boleština koje je životu pokupio ubila - njegova vlastita umjetnost.
