Čudesan oblik i pejzaži, bura, sir, čipka zaštitni su znakovi otoka Paga. A već godinama i Zrće, kojem Novalja u ljetnim noćima služi kao prometni kolodvor. Jedina kulturna oaza na otoku do sada je bio festival Pag Art u gradu Pagu, u organizaciji obitelji Pogorelić, Lovre i Nine.
Ali, na vrhu tankog prsta otoka koji se pruža na sjeverozapad prema Rabu, nalazi se čudo koje mnogim posjetiteljima Paga ostane nepoznato i skriveno. To su Vrtovi lunjskih maslina, posljednjih godina uređeni u jedinstveni ekološki park u kojem vas predavni lokalni vodiči s ljubavlju upoznaju sa stablima divljih, iz bodljikavih grmova samoniklih maslina od kojih su mnoga stara i više od tisuću godina. Već nekoliko stoljeća stanovnici tog dijela otoka, pridošli sa susjednog Raba, na ta žilava stabla ucjepljuju grančice maslina oblica, pošto se divljih plodova, tek nešto većih od koštice, ne može dobiti ulje.
Prije nekoliko godina na tom je dijelu otoka svoju ljetnu rezidenciju izgradila obitelj Domjanić koja živi za glazbu i od glazbe. Na inicijativu Dražena Domjanića, poduzetnog pokretača uspješnih glazbenih edukacijskih i festivalskih projekata iz Lihtenštajna, već lani je usred lunjskog maslinika uređena lijepa kamena pozornica te, uz minimalne intervencije u okolišu, lijep auditorij nad morem i pod nebom. U subotu, 11. kolovoza, gradonačelnik Novalje Ante Dabo tamo je s opravdanim ponosom otvorio prvo izdanje festivala Olive Classic.
U publici, koje je napunila amfiteatar s četiristotinjak mjesta, bila je i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, a prve su zasvirale violinistica i umjetnička ravnateljica festivala Sara Domjanić i bečka violončelistica Marie Spaemann. Mikrofoni i zvučnici od kojih se ništa ne može sakriti istaknuli su virtuoznost obje mlade glazbenice u izvedbi Halvorsenove obrade čuvene Händelove Passagaclie u g-molu, ali razglas baš i nije pogodovao delikatnosti i intimnosti komorne glazbe. Sve dok ga “prst Božji” nije ugasio.
Usred Piazzolline suite “Histoire du Tango”, koju je Sara Domjanić svirala s Petritom Çekuom, nestalo je struje, a s njom i razglasa i rasvjete, osim svjetiljki nad notama. Tada je tek počela istinska čarolija. Prirodni amfitetar u tišini paške noći postao je svemirska koncertna dvorana. Slušatelji suspregnuta daha bili su tihi poput sjena tisućljetnih lunjskih maslina, a tonovi dvaju glazbala stopili su se sa svjetlucanjem zvijezda oko blistavih Jupitera i Marsa.
Poruku bogova, a i glas publike, glazbenici su uvažili pa je razglas ostao isključen, a simbioza noćne tišine i skladbi Čajkovskog, Paganinija i Piazzole potpuna. Triju Domjanić-Spaemann-Çeku pridružio i duo Aliada koji su u Beču još kao studenti oformili saksofonist Michal Knot i harmonikaš Bogdan Laketić, a sljedeće večeri na pozornici su bile i violistica Isidora Timotijević i violinistica Tetiana Lutsyk. Svi oni već godinama zajedno nastupaju na europskim pozornicama.
Na početku druge večeri odmah su nam priuštili upoznavanje s vrlo lijepim Kvintetom za gitaru i gudački kvartet Maria Castelnuovo-Tedesca, a do kraja večeri različiti sastavi svirali su nam raritete i hitove, sve do songova iz “Knjige o džungli”. Mladim virtuozima, koji će ostati glavna pokretačka snaga festivala, na posljednjem koncertu sinoć su se pridružili i Zagrebački solisti kao predstavnici prve u nizu europskih metropola koje bi se u budućnosti trebale izmjenjivati kao partneri festivala. Olive Classic Festival već sada se može nazvati novim kulturnim biserom i Paga i Jadrana. Glazba, masline i zvijezde.
