U Hrvatskoj čak 40,9 posto organizacija iz izvaninstitucionalnog kulturnog pogona uopće nema prostor za redovan rad. Istodobno diljem zemlje ima iznimno mnogo napuštenih ili bezobrazno neiskorištenih prostora u vlasništvu države, županija i gradova koji bi mogli itekako dobro poslužiti izvaninstitucionalnom sektoru.
No u periodu od 2013. do 2018. godine država je provela samo dva natječaja na nacionalnoj razini za dodjeljivanje prostora civilnom društvu na kojima su im dodijeljene samo 24 nekretnine. Ovi ne baš svijetli podaci mogu se pronaći u publikaciji “Uradimo zajedno: prakse i tendencije sudioničkoga upravljanja u kulturi u Republici Hrvatskoj” koja je rezultat dvogodišnjeg istraživanja, a financirala ju je zaklada Kultura nova uz pomoć UNESCO-a. Istraživanje je vodila Ana Žuvela, dok su članovi istraživačkog tima bili Davor Mišković, Mirko Petrić i Leda Sutlović. Zbornik je uredila Dea Vidović, upraviteljica Zaklade Kultura nova.
Što nakon socijalizma?
Okosnica publikacije koja ima teoretsku i konkretnu razinu sadržana je u proučavanju rada šest organizacijskih oblika koji već djeluju u Hrvatskoj, a to su Društveni centar Čakovec u Čakovcu, Društveni centar Lazareti u Dubrovniku, Društveno-kulturni centar u Karlovcu, Molekula u Rijeci, Društveni centar Rojc u Puli, Pogon u Zagrebu i Dom mladih u Splitu. Svaki od tih centara je primjer za sebe, a različiti su i po načinu nastanka, prostoru i stupnju partnerstva koji su izborili s lokalnom upravom. Zanimljivo, u svim primjerima postoji neki oblik javno-civilnog partnerstva osim u slučaju riječke Molekule kod koje je sudjelovanje javne uprave svedeno na minimum. No i to će se promijeniti s obzirom na činjenicu da je Rijeka europska kulturna prijestolnica 2020. godine, a to je projekt koji inzistira na što jačoj participaciji građana.
Cilj istraživanja bio je razvijanje potrebe za osnivanjem društveno-kulturnih centara koji bi nastavljali tamo gdje su u nas stali domovi kulture, kulturni centri i omladinski kulturni centri koji su nakon raspada socijalizma počeli djelovati u novim okolnostima, najčešće kao pučka otvorena učilišta. Nakon 2000. godine, većina nekadašnjih kulturnih centara i strukturno je rasformirana, iz njih su izdvojene knjižnice i muzeji, a pučka učilišta su se s više ili manje uspjeha koncentrirala na obrazovanje.
Napuštena infrastruktura
No tada većina organizacija civilnog društva, kao i u drugim europskim državama, počinje koristiti napuštenu javnu infrastrukturu, bile to tvorničke hale, stari bolnički ili vojni kompleksi ili nešto treće. Što se tiče Hrvatske, inicijative za stvaranje društveno-kulturnih centara bile su presudno vezane baš za pitanje prostora. Kako hrvatsko zakonodavstvo ne prepoznaje mreže te platforme kao zaseban organizacijski oblik organiziranja u društvu, pri upravljanju postojećim društveno-kulturnim centrima mora se upotrebljavati forma udruga i saveza udruga, što bi zakonski trebalo bolje regulirati, ističe se u istraživanju i navodi podatak da Hrvatska ima 52.294 registrirane udruge, od kojih njih čak 12.094 ima sjedište u Zagrebu dok ih je 1286 registrirano u području umjetnosti i kulture.
U istraživanju je istaknut primjer zagrebačkog Pogona koji je prvi primjer hrvatske hibridne ustanove koju su osnovale mreža organizacija civilnog društva i gradska uprava, ali činjenica je da Pogon zasad ne zadovoljava sve potrebe svojih članica za prostorom. Nasuprot tome, prostor Doma mladih iz Splita i Rojca, te djelomično Lazareta i Molekule nude smještaj većem broju organizacija. Trenutačno nisu ispunjeni svi prostori u tim centrima.
Istražujući konkretne primjere, treba reći da je jasno da postoje ogromne razlike između pojedinih gradova u kojima djeluju centri. Tako Dubrovnik po glavi stanovnika za kulturu izdvaja 1730 kuna, dok izdvajanje za kulturu na nacionalnoj razini iznosi 535 kuna po glavi stanovnika. I dok je izdvajanje za kulturu prema podacima objavljenim u istraživanju u Hrvatskoj 0,72 posto, u Dubrovniku iznosi 15 posto od proračuna, što je apsolutno najviše u državi. U isto vrijeme Rijeka koja će biti prijestolnica kulture za kulturu izdvaja 11 posto proračuna, ali je i grad koji ima akumulirane obaveze (čitaj dugove) od 200 milijuna kuna. A proračun europske prijestolnice kulture iznosi 30 milijuna eura bez ulaganja u infrastrukturu. Iz tog budžeta ipak bi trebala profitirati i izvaninstitucionalna scena i to ne samo ona riječka.
Pogledajte video: Ovako će izgledati rekonstruirani zagrebački rotor
Potrebni su prostori za razne tjelovježbe, plesne škole, prodajne galerije umjetnina, a ne za one koji "mlate praznu slamu" i misle živjeti od tog. Postoje državni službenici koji primaju plaču za brigu o (pravim) umjetnicima i ne treba uzalud trošiti novac za te lažne "kulturne bla, bla" i njihov "hladni pogon" = plače.