Joe Sacco rođen je 1960. na Malti, ali obitelj mu se ubrzo seli u Australiju pa zatim u SAD, gdje Sacco završava studij novinarstva na sveučilištu u Oregonu, ali nakon toga nailazi na zid – nije mogao naći posao gdje bi zaista mogao pisati “...zanimljive i duboko prodorne članke koji bi zaista imali nekakav značaj”. Nakon nekoliko promijenjenih poslova odustaje od snova o novinarstvu te se vraća na Maltu – time si otvara prostor bavljenja svojim hobijem, stvaranjem stripova, pokušavajući pritom zaraditi time i za život, ili barem vidjeti koliko je to moguće. Kako je oduvijek bio zainteresiran za Izraelsko-palestinski sukob, nakon nekoliko ne baš tako uspješnih stripova, krajem ’91. odluči otići u Izrael i napraviti strip o Palestini, ni ne sluteći da će time udariti temelje nečemu što će poslije nazvati „strip-novinarstvo“ (nikako nemojte propustiti pročitati njegov strip „Sigurna zona Goražde“, o ratu u BiH koji je Fibra objavila prošle godine).
Sacco je u Palestini proveo dva i pol mjeseca prikupljajući građu za strip, intervjuirajući brojne ljude, obilazeći lokacije, pritom revno vodeći detaljan dnevnik kako bi opisao sve one epizode koje nisu bile intervjui, odnosno događaje, impresije, susrete i usputne razgovore tijekom dana. Zatim se vratio u Ameriku i cijelo to iskustvo pretočio u strip, odlučivši se na format međusobno povezanih kratkih epizoda koje jednim dijelom opisuju njegova putovanja Palestinom te susrete s Palestincima i Izraelcima, dok drugim dijelom prepričavaju njihove priče. Sacco nije neutralan promatrač niti to pokušava biti. Dapače, najveći razlog zašto je odlučio napraviti strip o Palestini je „slika o Izraelu kao o nedužnom i opkoljenom gubitniku usred mora ludih Arapa“ koja vlada američkim medijima, dok se o Palestincima ništa ne zna – oni su jednostavno prikazani kao teroristi. Sacco dolazi na lice mjesta pokušati otkriti drugu stranu medalje. Tko su ti Palestinci i zašto se bore? Upravo ta pozicija relativno neupućenog stranca koji dolazi otkriti kako stvari zaista stoje čini ovaj strip tako privlačnim zapadnjačkoj publici – jer pitanja koja Sacco pita svoje sugovornike pitanja su koja bismo im i mi sami postavili, dok su odgovori direktni, neuvijeni i nimalo politički korektni, dakle oni koje ne biste mogli dobiti u to predinternetsko doba kad je strip nastao.
Premda je očigledno simpatizer palestinske borbe za nezavisnost, Sacco istodobno zadržava zdravu dozu cinizma, ne praveći od Palestinaca svece ni od stripa pamflet. Neće stoga preskočiti epizode u kojima su ga lukavi i pokvareni Arapi prevarili, što onda onim epizodama u kojima Palestinci zaista jesu žrtve dodatno daje na vjerodostojnosti. Teme i situacije koje opisuje raznolike su – od svakodnevnog života pod opsadom u pojasu Gaze, života u izbjegličkom logoru, stanja u školstvu i zdravstvu do opisa prosvjeda, ratnih sukoba i mučenja kojem su Palestinci podvrgnuti u brojnim izraelskim zatvorima – i vrlo efikasno dočaravaju kako život ondje izgleda. Sacco uspješno prenosi tenzije i tjeskobu u nekim dramatičnim situacijama, istodobno naglašavajući činjenicu da on svakog trenutka može skupiti stvari i otići kući, dok njegovi domaćini nemaju izbora, oni moraju tu živjeti.
Strip je snažno odjeknuo na zapadu, osvojivši 1996. American Book Awards, ali… „Koju korist imamo mi od toga što sve ovo tebi govorimo? Hoće li to išta promijeniti?“, pitaju Sacca Palestinci nekoliko puta u stripu. Odgovor je danas, nažalost, savršeno jasan.
