“Iako je virus učvrstio suživot s ekranom, koji je time postao jedino mjesto značajnijeg kontakta, jednako je tako utjecao i na redefiniranje koncepta privatnosti. Naime, u brojnim zemljama počelo je podupiranje sofisticiranih tehnologija koje provode masovni kućni nadzor pod izlikom borbe protiv virusa, a među njima se nalazi i eksperimentalni program Vlade Republike Hrvatske – SKEN”, pomalo konspirativno stoji u zabavnoj najavi izložbe “Sken” Denija Horvatića koja se 3. rujna otvara u zagrebačkoj Galeriji Miroslav Kraljević. Predstavlja seriju od dvanaest fotografskih radova velikih dimenzija na kojima se autor bavi konceptom privatnosti u vrijeme samoizolacije zbog pandemije uzrokovane virusom SARS-CoV-2, a dio je međunarodnog fotografskog festivala Organ vida čiji se glavni izložbeni dio “Neodlučne slike” od 2. rujna do 4. listopada održava u MSU.
Horvatićeva ideja nastala je u biti prije izbijanja epidemije. Za idejni projekt lani je dobio Nagradu Marina Viculin Organa vida koja se dodjeljuje kao priznanje za rad umjetnika s izvanrednim postignućima u području suvremene hrvatske fotografije, a omogućila mu je realizaciju projekta i pripremu samostalne izložbe koju je sada tematski prilagodio ovoj izvanrednoj situaciji.
– Tema projekta od samog početka bilo je skeniranje. Točnije, skeniranje velikih površina, površine dnevne sobe, kupaonice, dvorane za vježbanje, parkinga, bilo koje situacije koju zamislim i onoga što se na toj površini u tom trenutku događa. Kao i kod papira A4 koji, kad skeniramo, dobijemo natrag produkt iste takve veličine, i moji skenovi su u omjeru 1:1 što znači da, ako skeniram košnju trave, rad je veličine te kosilice, ako na podu leži osoba, ta je fotografija razvijena u veličini osobe koja je ležala na podu dok sam skenirao – objašnjava Horvatić naglašavajući da je napravio priličan broj radova, no u dogovoru s kustosom Lovrom Japundžićem izložena je selekcija od njih 12 koji pokrivaju različite teme.
– Što se tiče tematiziranja intime, moji radovi jesu duboko intimni jer nikada nemamo takav pogled na svijet kakav imam ja dok skeniram – govori autor pa, na molbu da objasni tehniku koju koristi, povlači kočnicu, postaje samozatajan i ne otkriva je.
– Nećemo o procesu rada, neka to za sada ostane nerazjašnjeno, poput tajne, neka se ljudi pitaju imam li kod kuće veliki skener ili to radim potpuno drugačije. To je još jedan kut koji projektu daje zanimljivost raznih mogućnosti njegova shvaćanja. Osim toga, nijedna osoba na fotografijama nema lice, identitet im je također tajan i prepušten mašti promatrača. Tema je opširna, još ću se dugo baviti njome, a u planu mi je i knjiga na temu skeniranja, ali dogodine – kaže 28-godišnjak, student povijesti umjetnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu koji živi i radi na relaciji Celine – Čakovec –Zagreb. Bez dana profesionalnog fotografskog usavršavanja, vizualnim medijem počeo se baviti kroz modu surađujući sa Silvijem Vujičićem na brendu E.A. 1/1 S.V., a danas je fotograf modne kuće Xenia Design čije je sjedište u Šenkovcu.
Za osobnu promociju koristi društvene mreže, a konkretno Instagram zabavan mu je i za umjetničko eksperimentiranje. Preporučujemo posjetiti njegov profil pun dijaboličnih fotografija na kojima multiplicira svoj lik toliko vješto da ga pitaju ima li brata blizanca, ali i urnebesnih fotokolaža na kojima odrastao on čuva svoju mamu dok je bila mala beba ili sam sebi čestita rođendan fotografijom na kojoj drži sebe kao malog. Time, naravno, ironizira tu mrežnu zajednicu i poljuljava ideju prikaza života na Instagramu kao stvarnog i nastalog u momentu, a to bi moglo prerasti, kaže, i u njegov budući projekt.
Što se tiče trenda iseljavanja mladih, i sam ima cilj okušati se u radu u inozemstvu jer smatra da je u mnogim zemljama kultura razigranija, zanimljivija i na višem nivou. Simpatičan mu je, barem što se tiče mode, Pariz, a ako mu budućnost i donese daljnje profesionalno bavljenje fotografijom, to nikako neće biti društveno angažirano dokumentiranje zbilje.
– To mi ne leži. Loše reagiram u nenadanim situacijama koje traže neko instant-rješenje. Volim konstruirati situaciju od nule, imati u rukama svaku nit i detalj. Tako i u Skenu, dajem malo informacija, sve se događa u crnini, svaka čaša, boca ili ključ na podu komunicira sa scenom u kojoj se nalazi. Sve je to vrlo pomno birano i stvarano kako bih konstruirao svoju priču koju nudim promatračima da iz nje dalje grade svoju – kaže pa, u iščekivanju da se ova koronasituacija možda ipak u dogledno vrijeme razriješi, zaključuje:
– U svemu ovom s tim virusom šokiralo me što se život na koji smo navikli kompletno urušio u svega par dana. Imao sam osjećaj slobode, mogućnosti odlaska, a odjednom nisam mogao ni do Slovenije i ostao sam zatvoren u svojem domu. Zdravstveno se ne brinem toliko za sebe koliko za ljude s kojima živim, prabaku koja ima 94 godine i bolesnog djeda. Sve činim da ne budem taj koji će im slučajno donijeti virus. Tako će i otvorenje moje izložbe biti poluprivatno, s malim brojem ljudi i sve u skladu s preporukama epidemiologa.
Prva slika pokazuje dva muškarca koji bočimice leže goli u postelji. Meni posvema odvratno.