Prepun je autobus iz Zagreba putovao u varaždinski HNK na praizvedbu adaptacije Krležina romana “Tri kavaljera frajle Melanije” u režiji Georgija Para. Bila je to dvadeset i druga Krležina inscenacija na varaždinskoj sceni, što je podatak vrijedan pozornosti, ali ne i neobičan jer veze Krleže i Varaždina nisu tek virtualne. Krležijanac Paro uz iskusne je suradnike, i to dramaturga Marjana Varjačića, scenografkinju Dinku Jeričević, kostimografkinju Dianu Kosec-Bourek, skladatelja Dragutina Novakovića Šarlija i napose koreografa Milka Šparembleka, publici ponudio tečnu, preciznu, na mahove i neodoljivo vodviljski ironičnu predstavu koja završava fantazmagoričnim plesom smrti pod maskama. Prva inscenacija “Tri kavaljera frajle Melanije” ima i jasnu osobnu konotaciju. Riječ je o tekstu koji Krleža od prvog izdanja 1922. godine nikako nije dao reizdati ni prevoditi, navodno zbog bolne autobiografske potke. Prema tekstu Radovana Radovinovića iz programske knjižice Krleža je u “Tri kavaljera...” opisivao i ljubav s Julijanom Horvatić, koja je imala tragičan, za “kavaljera” Krležu potpuno neslavan kraj.
Paro se u predstavi nije toliko bavio tim biografskim Krležinim štiklecom, koliko je ovom romanu vratio mjesto koje mu i pripada. Krleža je uvijek političan pa je ta političnost dobila i svoje mjesto u ovoj ansambl-predstavi u kojoj se Hana Hegedušić kao Melanija dostojno predstavila kao erotično biće koje privlači, ali i odbija četiri snubitelja i to praskavog Ozrena Opačića, nabildanog Mirana Kurspahića, buntovnog Jana Kerekeša i eteričnog Marinka Prgu koji je maestralno odigrao pjesničkog idealista. Valja pohvaliti i antologijsku ulogu Sunčane Zelenike Konjević kao gazdarice.
