Da nije bilo Vladimira Rema, a uz njega i njegova sina Gorana, slavonski bi Šokci zasigurno zauvijek ostali zabilježeni samo kao bakanalijama skloni “regionalci”. Sada, kad nas je Vladimir Rem zauvijek napustio u 84. godini, zbraja se sve što je učinio u hrvatskoj književnosti i za nju, pa se zna: Slavonija ima za kime silno žaliti. I žali, ne samo zbog Šokaca čije je književne napore pomno vagao, nalazeći vrijednosti koje mrak povijesti ne smije progutati. Nije dakako taj književno-istraživački i kulturološki Remov rad najvažniji u opusu koji ostaje za njim, ali je važan ugaoni kamen za cijelu građevinu koja ostaje za čitanje, kritičko iščitavanje i prevrednovanje. Vladimir Rem važan je hrvatski pjesnik! Sad kad je opus gotov, znamo zašto ga je hvalio njegov Slavonac, pjesnički sudrug Miroslav S. Mađer. Rijetko pjesnik hvali pjesnika... Rem nije, međutim, pjesničku riječ stavio u ladicu kad se bavio esejistikom, prevođenjem, poviješću, “Slavonicom” i “Croaticom”, a ranije i pedagoškim radom. Njegov Slavonski Brod to je prepoznao.
Proglasio ga je počasnim građaninom. Književna ga je politika nagrađivala, a država odlikovala!
Malo je ljudi poput V. Rema koji nikad nisu napustili svoju regiju da bi se na pjesnički Parnas peli iz središta, iz Zagreba. Rem je bio imun na takvu strategiju i zato ćemo ga iznova rado čitati.
kakav je to \'\'ugaoni\'\' kamen !?