Ravelov Bolero sasvim sigurno je jedno od najpoznatijih glazbenih djela svih vremena. Čak i oni koji ne slušaju klasičnu glazbu znat će prepoznati djelo o kojem je sam Ravel napisao: "Stvorio sam samo jedno remek-djelo – Bolero. Nažalost, u njemu nema glazbe". I kada bismo mu povjerovali, ostaje spoznaja da u Boleru postoji sve ostalo, baš kao i u životu.
Tu je činjenicu na najbolji mogući način iskoristio Jesús Rubio Gamo, španjolski plesač i koreograf koji je "Gran Bolerom" osvojio sve značajne plesne nagrade kada je taj balet koreografirao u Španjolskoj, za šest plesača iz Madrida i šest iz Barcelone. Sada smo na sceni ZKM-a, vidjeli adaptiran i nadograđen "Gran Bolero" za plesače Zagrebačkog plesnog ansambla i slovenske EN-KNAP grupe. Djelo je doista impresivno i trebalo bi ga gledati barem desetak puta da se pohvataju sve njegove nijanse. Svaki pokret ovdje slijedi autorovu misao kako upravo Bolero pokazuje da su ples i glazba najbolji spas od samoće, a to je poruka koja se danas čini još važnijom jer novi plesači nastavljaju slaviti ples.
Kako izgleda taj spektakularni "Gran Bolero", koji se pleše na glazbu Joséa Pabla Pola, koji ju je skladao po Ravelovim motivima? Istinski neopisivo. Čini se kao da 70 posto vremena plesači samo hodaju i trče po sceni, ali kada se tome dodaju svi njihovi dodiri, skokovi, podrške i dueti, dojam je toliko emotivan da publiku doslovno drži širom otvorenih očiju sat vremena koliko traje taj frenetičan ples.
A to što svi inzistiraju na tome da su plesači goli, posve je promašeno. I nevažno. Da, goli su u velikom finalu, ali njihova nagost dokaz je iskonske ljepote plesa i ljudskog tijela uhvaćenih u rastuću spiralu koja je sav naš život. Na sceni su: Nuria Capella Florensa, Mattia Cason, Tina Habun, Davide Lafabiana, Tamas Tuza, Carolina Alesandra Valentini (iz EN-KNAP-a), te Luna Lilek, Nika Lilek, Silvija Musić, Endi Schrotter, Linda Tarnovski i Karlo Tolovac (iz ZPA-a) i svima im treba skinuti kapu do poda.
Naturalizam koji graniči s vulgarnošću.