Predstava Umjetnost je ormar izranja iz Harmsova zaumnog svijeta, tretirajući tog avangardista kao idealnog sugovornika kako bi progovorila o svijetu u kojem živimo. Taj je svijet prema riječima autora predstave dosegnuo vrtoglave vrhunce ljudske gluposti, besmisla i etičkog propadanja, te je u svakodnevnoj borbi s apatijom. No Harmsov iščašeni pogled u stanju ga je izokrenuti naglavce. Apsurd u njegovoj književnosti priča o „nevidljivom i neodređenom strahu, koji svakidašnjici prijeti iz pozadine, o egzistencijalnoj ugroženosti, o metafizičkoj grozi.“ Ali upravo nam ta prizma apsurda koja u sebi skriva i ono kritičko i ono komično, daje mogućnost da svemu tome pogledamo u lice.
Umjetnost je ormar predstava je specifične atmosfere, vješto balansira na granici tragičnog i komičnog, uživa u apsurdu, pronalazi u njemu prostor i ljudske i umjetničke slobode. Nepredvidiva je, jednako kao i Harmsov svijet, zaigrana i kritična na jedan sasvim neočekivan način. Njeni su likovi prašnjavi i dolaze do nas iz nekih drugih vremena ili možda bolje reći iz nekog prostora izvan vremena koji pripada i našem i Harmsovu dobu. Ona je istovremeno posveta Harmsovoj lucidnosti, njegovoj specifičnoj osjećajnosti svijeta i svojevrsnoj providnosti, ali i kazališnoj umjetnosti.
Umjetnost je ormar u nepatvorenoj i krajnje maštovitoj igri pronalazi neki novi red stvari, koji dolazi kao upozorenje, ali i utjeha i smiraj, kao trenutak novog smisla.
