Kada tata ostavi dijete zaključano u vrelom automobilu, kada ujak siluje nećakinju od dvanaest godina, kada majka prostituira maloljetnu kćer, kada sestra sestri preotme muža, brat godinama ljubuje s bratovom ženom, djedovi i bake umiru sami u stanovima u kojima ih nitko njihov nije posjetio mjesecima pa i godinama... Sve su to, modernim rječnikom rečeno, disfunkcionalne obitelji, a samo članovi tih obitelji znaju što se događa između njihova četiri zida, kakvi sve demoni caruju iza čvrsto zatvorenih vrata.
Ali mnogi vole nagađati...
Baš zato obiteljski su odnosi česta tema psiholoških trilera, koji se vole baviti napetošću i neočekivanim obratima koji proizlaze iz odnosa bliskih ljudi. Upravo takav je i zanimljivi triler Lucy Clarke “Kuća na hridi” (Mozaik knjiga, urednik Zoran Maljković, prijevod Marin Popović, 119,90 kuna), svojevrsna knjiga o knjizi u kojoj nekoliko obrata na samom kraju čitatelje ne samo iznenadi nego i navede na razmišljanje je li sve to zapravo istina.
Forma romana izuzetno je atraktivno smišljena, glavna je junakinja spisateljica koja se muči s drugim romanom, nakon što je prvijencem postigla svjetsku slavu i zaradila novac za atraktivnu kuću na hridi, a upravo u njezinim spisateljskim vještinama leže i neke odgonetke cijele priče u kojoj napetost i broj mogućih sumnjivaca rastu iz stranice u stranicu. Najkraće rečeno, Lucy Clarke napisala je roman koji se čita kao da je primjerice riječ o predlošku za neki Hitchcockov film, u kojem još jedna ledena plavuša iz plejade njegovih omiljenih junakinja pokušava dokučiti gdje joj je to život krenuo krivo, a muški je zaštitnik dijelom i predator. Taj filmski “okus” ove priče ujedno je i najbolja moguća preporuka za ovaj nepretenciozan, ali dobro napisan psihološki triler. Zbog svega toga ovaj je roman doista odlično štivo, kao stvoreno za plažu, u debelom hladu bara, ili pak za ljetno predvečerje pod suncobranom na balkonu u nekom uzavrelu gradu.
