Knjigu “Dnevnici, snevnici, rječnici” Irene Lukšić (izd. Meandar, ur. Branko Čegec) možete nazvati, uputila nas je autorica, vjerujemo najbolje, “poetskim zapisima, nacrtima, dnevničkim črčkarijama ili glosama”.
Nastajali su, kaže, kao digresije uz neke “velike” teme. Čitaju se kao "napetica" o stvarima koje se svih tiču, poput mršavljenja, svima dragog djetinjstva ili recepata za kolače, ali potiču i na razmišljanje o stereotipnim poukama iz Grimmovih basni. Pametna knjiga o “malim” stvarima.
