Dream Theater prvi su idući veliki rock-spektakl u Zagrebu, na kojem bi tradicionalno vjerna publika za ovakve nu-metal ekskurzije trebala posvjedočiti potporu jednom od najvećih bendova žanra. Američki Dream Theater nazivao sam manekenima novog povratka "progresivnog rocka" u srednju struju pop-industrije. No Dream Theater sviraju od 1987. i danas su starosjedioci koji u utorak, 29. listopada dolaze na svoj najveći koncert u Arenu Zagreb. U Zagrebu su bili nekoliko puta, pa i u Domu sportova dok je još bio otvoren, ali nakon prošlotjednog početka njihove svjetske turneje u rasprodanoj londonskoj dvorani O2, činjenica je da je velika zagrebačka Arena primjereno mjesto za ovako velike produkcije i višesatne svirke.
U Zagreb dolaze u sklopu turneje "An Evening with Dream Theater 2024. – 2025.", i to na njenom samom početku, a prema izvještajima iz Londona, set listu od 18 pjesama, podijeljenih u dva dijela i polusatni bis, čini i šest pjesmama koje nisu svirali od sredine dvijetisućitih, kao i nove pjesme s tek najavljenog idućeg albuma "Parasomnia" koji će biti objavljen 7. veljače 2025. godine. Bendu se na ovoj turneji nakon 14 godina izbivanja pridružio i jedan od osnivača i originalni bubnjar Mike Portnoy, a nakon Arene Zagreb turneja se nastavlja u Europi do 24. studenoga, nakon čega bend odlazi u Južnu i Sjevernu Ameriku.
Povratak progresivnog rocka u srednju struju pop-industrije događa se svakih nekoliko godina iz najrazličitijih smjerova. Nakon tržišnog uspjeha retro-bombastike Mars Volta, sastavi kao što su Dream Theater, Muse, Oneida, Perfect Circle ili My Morning Jacket imali su olakšan zadatak promocije svoje priče pred masovnom publikom. Uspjeh Dream Theatera i oslanjanje na utjecaje i zaostavštinu progresivnog rocka sedamdesetih bio je dobar dokaz da se retro strategija može cijepiti novim sadržajima. No uz to što Dream Theater zdušno navijaju za stare manire "prave svirke", moderniziraju je novim žanrovskim cjepivom. Duge minutaže pjesama i brojne instrumentalističke piruete možda djeluju pretenciozno na papiru, ali lako vas mogu potkupiti jer su članovi Dream Theatera izuzetno sposobni svirači.
Valja naglasiti da i oni svoga gitarističkog heroja imaju, a to je John Petrucci, koji je bio i dio postave G3, s tri gitaristička virtuoza zaslužna, ili kriva, za povratak tehničke virtuoznosti – ili hladnog tehniciranja – u popularnu glazbu. To da su ga odabrali Joe Satriani i nedavni zagrebački gost Steve Vai i zamijenili nekadašnjega trećeg člana paketa G3 Yngwieja Malmsteena, publici i poklonicima Dream Theatera znači više nego sve kritike ili novinski izvještaji. Uglavnom, John Petrucci jedan je od najinovativnijih heavy metal gitarista današnjice, a cijeli bend čine virtuozi poznati po sjajnim svirkama i nastupima uživo.
S Petruccijem kao tehnički superiornim majstorom gitare sklonom gothic-heavy metalu, Dream Theater su u karijeri odradili i zahtjevnije projekte poput albuma "Score", koncertnog zapisa iz newyorškog Radio City Music Halla, gdje su nastupili sa simfoničarima iz Octavarium Orchestra, tijekom promocije studijskog albuma "Octavarium". Tadašnje masivno trostruko izdanje, osim jednog diska s nastupom grupe, donijelo je i dva CD-a u pratnji simfoničara. Duge minutaže pjesama (neke skladbe trajale su više od pola sata) i brojne instrumentalističke piruete opet su pokazale koliko su članovi Dream Theatera, ako ništa drugo, itekako sposobni svirači. Nakon kreativne pomaknutosti Mars Volte, Dream Theater više djeluju kao simfo-metal verzija Nine Inch Nailsa, iako tehnički više nego zadovoljavajuće obavljen zadatak nije mogao sakriti mane koje su neizbježne kad je u pitanju ovakav tip pompoznih "simfonijskih" projekata.
Dapače, sve te manirizme Dream Theater guraju u prvi plan i na koncertima nude trosatne hepeninge na rubu nu-metala i mutacija hard-rock "progresive", jasno pokazujući da je količina buke i virtuozne svirke ono po čemu se mjeri njihova uspješnost. No ona ipak, spojena s komercijalnim koncesijama, nije daleko od zvuka Muse, U2 ili neke slične stadionske atrakcije, što koncerte Dream Theatera čini zanimljivima i za publiku "opće prakse" koja cijeni profesionalizam, sviračke kompetencije i spektakularne scenske rock-predstave.
Da je tako, govore i podaci da su prodali više od 30 milijuna albuma i sakupili više od milijarde streamova. Njihov album "Images & Words" krasio je Rolling Stoneovu naslovnicu "100 najvećih metal albuma svih vremena". Album "Metropolis Pt. 2: Scenes from a Memory" iz 1999. u anketi Rolling Stonea 2012. poklonici su izabrali kao broj jedan progresivnih rock-albuma svih vremena, a magazin Classic Rock rangirao ga je kao 15. među najvećim konceptualnim albumima. Tri puta popeli su se u Top 10 američke Billboard ljestvice albuma, a nedavno su, 2022., nakon dvije nominacije, osvojili nagradu Grammy u kategoriji najbolje metal izvedbe za pjesmu "The Alien" s albuma "A View From The Top of the World", koji su kasnije te godine koncertno promovirali u Zagrebu. U Dom sportova donijeli su svoju kompletnu produkciju, od zvuka do svjetla i videoekrana, što će u većoj Areni Zagreb vjerojatno biti multiplicirano nekoliko puta i spektakularno po svjetskim mjerilima.
Zanimljiv clanak.Dream Theater su majstori.Nemaju konkurenciju danas u "progressive rock/metal" zanri.Pravi nasljednici Yes, Genesis, Gentle Giant iz 70ih!