Za sve "nevjerne Tome" koji godinama debatiraju o nerazumljivosti tekstova na koncertima Boba Dylana i o tome može li Bob Dylan uopće pjevati, novo Dylanovo izdanje "Shadow Kingdom" na CD-u i dva vinila (Sony/Menart) dolazi kao ozbiljna šamarčina takvim sumnjama. Dapače, za bilo koga drugog bio bi to paradoks, ali ne i za Dylana, pa smo nakon više od 60 godina karijere dobili jedno od njegovih najbolje otpjevanih izdanja uopće. Skupa s izvrsnim novim aranžmanima starih pjesama, toliko punim novih detalja da se materijal odabran pretežito iz šezdesetih godina prikazuju u sasvim novom ruhu. Dylan je i inače poznat po radikalnim revizijama ostavštine, pa njegova "nova čitanja" često nose više dodatne vrijednosti nego novi originali konkurencije. Taman u vrijeme kad započinje ljetnu europsku turneju na kojoj će ga po koncertima pogledati i dovoljan broj publike iz Hrvatske, "Shadow Kingdom" dolazi kao sjajan projekt nastao prije dvije godine u doba danas već zaboravljenog koronavirusa i općeg lockdowna.
Tada Dylan nije mogao nastaviti svoju "Neverending" turneju, ali je mogao uz pomoć novog benda i slavnih suradnika (T-Bone Burnett i Don Was, među ostalima), osmisliti novi projekt pedantno snimljen u tonskom studiju, pa zatim postavljen na scenu i u streamingu tjedan dana 2021. prikazivan kao crno bijeli art-film redateljice Alme Har'el. Nastup svakako treba pogledati, ali majstorstvo s kojim su Dylanove pjesme prethodno prerađene u tonskom studiju govori da je od početka namjera bila slušati ih kao zasebno izdanje.
U pedeset i četiri minute Dylan je s novom postavom izveo trinaest pjesama, dok se "All Along the Watchtower" može čuti u instrumentalnoj verziji na odjavnoj špici. Na novom albumu zadnje mjesto zauzima novi instrumental "Sierra's Theme". Kako god bilo, radi se o nadahnutim, prilično promijenjenim aranžmanima Dylanovih pjesama, od kojih je većina bila iz šezdesetih godina i s početka sedamdesetih, ali je unatoč najavi "rane pjesme Boba Dylana" u programu završila i jedna relativno novija.
Mogao je Bob ovu priliku iskoristiti i za premijerne izvedbe materijala sa sjajnog i tada aktualnog zadnjeg albuma "Rough and Rowdy Ways" i nitko se ne bi bunio, kao što se nitko ne može buniti ni protiv ovoga što se može čuti sad kad je album objavljen. Što se tiče kurioziteta, Dylan se sa suradnicima potrudio da nastup dobije notu posebnosti u izboru pjesama, jer su, primjerice, nakon početka s "When I Paint My Masterpiece" odsvirali "To Be Alone With You" i "Tombstone Blues" koje nije izvodio petnaestak godina, "Pledging My Time" izveo je prvi put nakon 1999., a "What Was It You Wanted", koju je posljednji put uživo svirao još 1995., ujedno je bila i najmlađa pjesma na repertoaru, s albuma "Oh Mercy" iz 1989.
I tako su u nedostatku nastupa uživo i turneja namjernici mogli ljeta 2021. za 25 američkih dolara pogledati tajanstven nastup Boba Dylana za koji se nije znalo niti kada je i gdje snimljen, niti hoće li izvoditi pjesme uživo. Izmišljeni Bon Bon Club u francuskom Marseilleu neke je naveo na usporedbu s glazbenim izvedbama u filmovima Davida Lyncha ili "Casablancom", Dylana su pratili neki svirači, ali se zbog maski nije moglo vidjeti je li to njegov stalni prateći sastav. Pokazalo se da nije, nego nanovo sakupljena ekipa (različita od one koja je prethodno snimila pjesme u studiju) i izvela ih na pozornici pred svečano odjeveno publikom na nastupu reklamiranom kao "prvi Dylanov televizijski specijal u tridesetak godina" (zadnji je bio "MTV Unplugged").
Mnogi su tada vidjeli primjereno začudan Dylanov nastup u kojem je opet ostalo neodgovorenih pitanja, iako je bilo i dovoljno sigurnih odgovora. Prije svega se radi o izvrsnom Dylanovu glasu koji dugo nismo čuli u ovako jakom izdanju pa su se mogle razaznati i česte promjene u tekstovima koji su ponekad vidno odstupali od izvornih verzija pjesama. Čitava predstava snimljena je tijekom sedam dana u kalifornijskoj Santa Monici tijekom svibnja 2021., u crno-bijeloj tehnici kao svojevrsni rock-noir nastup u kojem su, kasnije se otkrilo, prisutnu publiku činili kostimirani glumci, a dim koji je uslijed dozvoljenog pušenja napunio prostoriju bio je scena koja se dugo nije vidjela na nekom programu. Sve skupa zvučalo je toliko dobro da su se već tada pojavila pitanja hoće li biti albuma ili DVD izdanja, kao i prijedlozi da bi Dylan mogao odraditi sličnu emisiju s pjesmama iz novijeg razdoblja karijere. Sad kad je album "Shadow Kingdom" službeno objavljen, ostaje dokazom da je i vrijeme lockdowna Dylan iskoristio za projekt koji će ostati zapisan kao važan u poodmakloj fazi života i karijere.
