Čini se da redatelj Michael Mann baš ima posebnu strast prema brzim autima, utrkama, a ponajviše prema Ferrariju. Nakon što je s pozicije producenta polučio uspjeh filmom "Ford vs. Ferrari" (odnosno, kako su ga preveli na hrvatski – "Izazivač: Le Mans '66."), odlučio je sjesti i na redateljsku stolicu te ispričati još jednu priču o kreatoru sinonima za trkaće automobile. Već su se krajem godine vrtjele najave za "Ferrari" u kojima su na film pozivali jedva prepoznatljivi Adam Driver, Shailene Woodley i, naravno, Penélope Cruz.
Naravno, nemoguće je, točnije, vrlo je izazovno i prevelik je rizik snimiti film o cijelom životu jedne osobe bogatih biografskih crtica pa je Michael Mann pametno odlučio uzeti samo djelić iz života Enza Ferrarija. Smjestio je film u ljeto 1957. godine, u doba kada je Ferrari poslovao otprilike jedno desetljeće. Godina je to u kojoj automobilska kompanija doživljava prvu krizu, nalazi se pred bankrotom. Isto tako, to je i vrijeme kada se vlasnik Enzo Ferrari nalazi na vjetrometini života – godinu ranije izgubio je sina, raspada mu se brak, a on se – saznat će se vrlo brzo – već desetak godina klati između supruge (Cruz) i ljubavnice (Woodley) s kojom ima dijete. I dok cijeli grad zna, bruji i ogovara o njegovu dvostrukom životu, njegova supruga ne zna ništa. Sve dok slučajno ne sazna.
No te su obiteljske i životne drame ovdje tek jedan sloj filma koji je čak i manje zanimljiv od onog adrenalinskog. Naime, pedesete godine u svijetu automobilske industrije i inženjerstva bile su poprilično uzbudljive. Razvoj motora, vozila, računanja kako doći do veće brzine, ali i opsjednutost utrkama i brzom vožnjom za koju i sam Ferrari u jednoj replici kaže da je to "bolna radost" zaista je, bez obzira na to bili automobilski fanovi ili ne, zanimljivo gledati. Vozači utrka tada su prije svake vožnje pisali oproštajna pisma, a "Ferrari" daje dobar uvid u to koliko je to bio ekstreman sport. Scene u kojima lete mrtva tijela nakon nesreća zaista su šokantne. Posebice ona u kojoj je jedan od vozača Ferrarija, naletjevši na oštar predmet na cesti, pokosio devet slučajnih prolaznika (za tu je tragediju Ferrari bio optužen, ali je oslobođen krivnje; međutim, nakon toga se prestala voziti utrka Mille Miglia).
Najzanimljiviji dio filma, osim izvedbe protagonista, posebice uvijek sjajne Cruz, svakako su trkaći dijelovi koji su, sa svim elementima horora, puni adrenalina. Međutim, ono što manjka su reakcije i emocije (iako su kod Enza Ferrarija one, zbog svih tragedija u životu, otupljene) na sve događaje koji se opisuju u filmu. "Ferrari" na kraju izgleda kao gledanje zanimljive utrke u kojoj su se, eto, slučajno našli hollywoodski glumci. Prazan film koji će sigurno biti u sjeni "Izazivača", iako se tematiziraju posve različite epizode iz života automobilskog mogula.
2. Tajne ljetne noći (HBO)
Naravno da se u svakom periodu nađe određen tip filmova koji temom odgovara na stvarnost. Gotovo da se može okarakterizirati i kao neki subžanr. Jedan od takvih subžanrova svakako su obiteljske drame i melodrame s transrodnim tinejdžerima oko kojih se stvara priča. "Tajne ljetne noći" kanadsko-talijanski su film o obitelji koja s dvjema kćerima, Siennom i Renatom, odlazi na odmor. Renata je transrodna djevojka koja pokušava uživati u vremenu sa svojom obitelji, ali je zapravo duboko tužna, nemirna, često zamišljena i melankolična jer osjeća da je s njom, ma koliko se cijela obitelj trudila i bezuvjetno je voljela i prihvaćala, nešto drugačije. I više-manje "Tajne ljetne noći" su o tome. Usporen film, bez puno radnje, bez puno dijaloga. Zapravo, čak se čini da se šutnjom u filmu, s puno scena prirode i tmurno-toplih boja kojima još samo fali u pozadini neka lagana indie akustična glazba, više doprinijelo bespotrebnoj pretencioznosti nego opisivanju Renatina stanja svijesti. Iako tema nije nova, ipak se čini da je previše sličnih filmova koji nikako da se pomaknu s točke u kojoj se čini da ovakvi filmovi nastaju samo da bi nastali. Bez posebne poruke, smisla i kao da namjerno žele biti neshvaćeni i dosadni.
Humorna drama, Kanada, 96 min.
Režija: Luis De Filippis
Glumci: Carmen Madonia, Ramona Milano
