Takvo što rijetko se doživljava u Lisinskom – složan je zaključak četvero mladih glazbenika Zagrebačke filharmonije koji su prošli tjedan pozornicu velike dvorane na sat vremena zamijenili društvenom prostorijom jednog zagrebačkog staračkog doma.
U Domu za starije i nemoćne Trešnjevka prvi su put kao gudački kvartet nastupili violinistice Alina Gubajdullina i Martina Sačer, violistica Pavla Kovač i violončelist Oliver Đorđević. Na programu su bili popularni stavci Mozarta, Borodina i Dvořaka.
Njih četvero doista vjeruje da je najveća vrijednost koju imaju upravo glazba. Vjeruju u njenu snagu i moć ne samo da dirne srca ljudi nego i da pokrene čitavo društvo.
Komu ja to zapravo sviram?
Začetnica ideje Pavla Kovač uz prvi je nastup napisala i mali programski manifest o projektu koji su nazvali Musica Pro Bono. U njemu piše:
"Projekt Musica Pro Bono nastao je kao želja za dijeljenjem glazbe s onima koji je nemaju priliku čuti često, na mjestima gdje je baš i nema i na kojima se nikako ne očekuje... Namjera ovog projekta je pomaknuti granice i pružiti glazbeni doživljaj onima koji njime oskudijevaju."
Martina Sačer, Alina Gubajdullina, Pavla Kovač i Oliver Đorđević prvi put kao kvartet
U tekstu se podsjeća i na izvorno značenje latinskog izraza "pro bono publico": to je "stručno obavljen posao, dobrovoljno i bez naknade". Za opće dobro.
"Danas, kada svatko želi što više naplatiti svoj rad, Musica Pro Bono želi ga darovati i približiti klasičnu glazbu pomalo zaboravljenim i marginaliziranim pripadnicima društva. Poznato je da glazba ima izuzetno pozitivan utjecaj na opće psihofizičko stanje pojedinca i često se koristi u terapijske svrhe. Ono što Musica Pro Bono nudi jest upravo to – glazba za opće dobro."
Svirali su besplatno, ali nisu ostali bez nagrade. Evo kako je koncert doživjela prva violina kvarteta Martina Sačer:
"Navikla na koncerte gdje se sve vrti oko dvorana, frakova, dirigenata i honorara, ozbiljnih lica i stresa oko pravih štrihova, plaćenih ulaznica i visoke profesionalnosti koju želim dati, nešto me istinski iznenadilo. Starica koja jedva hoda sa svoje 94 godine, a koja nas moli da dođemo opet. Druga pak s crvenim natečenim očima jedva uspijeva zahvaliti. Treća se u prvom redu blaženo smijala cijeli koncert i usporedila me s Paganinijem. Četvrta se spominje svoje obitelji glazbenika i grli nas šta smo svirali Mozarta. Tko može zaželjeti bolju publiku? Pitanje koje si često postavljam – komu zapravo ja sviram? – nije moglo dobiti bolji odgovor. Pro bono projekt je dobio dobar početak, a ja duševni mir jer sam taj sat vremena učinila ljepšim ljudima koji to zaista najviše zaslužuju.''
Glazba nadahnjuje i iscjeljuje
Za Alinu Gubajdullinu posjet staračkom domu bio je susret s nekim drugim svijetom u kojem više nitko nikamo ne žuri, ali publika je publika: "Sve smo uložili, i osjećaje, i tremu, uzbuđenje, veselje. Zauzvrat smo dobili osmijeh, suze i iskreni pljesak. Obuzmu te nevjerojatni osjećaji kad shvatiš da si nekome uljepšao dan i da u ovom vrtoglavom, ponekad okrutnom životu još imamo malo dobrote u sebi za druge."
Oliveru Đorđeviću upravo je ovaj koncert pružio iskustvo pravog razloga postojanja glazbe u koji on oduvijek vjeruje: "Kao i većina stvari u današnjem društvu, tako je i umjetnost, pa i ona na najvišem nivou, odjenula radne uniforme i marljivo odrađuje normu u svrhu prečesto vrlo apstraktnih ciljeva: kulturnog uzdizanja država, regija, gradova – a cijeli proces ostavlja kulturne ustanove prazne! Upravo zato sam i više nego spremno odgovorio na poziv kolegice Pavle Kovač da se osnuje kvartet ljudi koji bi svirao besplatno onima koji će platiti radošću. I točno tako je i bilo... Za glazbenika ne postoji ništa bolje od susreta s biti onoga čime se bavi..."
Mladi se glazbenici sljedećih tjedana spremaju u Dječji dom Laduč, Pučku kuhinju u Branimirovoj i Psihijatrijsku bolnicu Vrapče, a na kraju sezone posljednjim će koncertom prikupljati i financijsku pomoć za Autonomnu žensku kuću Zagreb i borbu protiv nasilja nad ženama.
Sigurni su da će biti još kolega i umjetnika koji će im se htjeti pridružiti. Musica Pro Bono želi podići i svijest društva o potrebama medijski i društveno marginaliziranih, potaknuti na promišljanje novih ideja i oblika pomoći te, na kraju, izazvati i potaknuti djelovanje usmjereno prema prema boljitku zanemarenih i prosperitetu cijele zajednice.
Svaki novi prostor, svaka nova publika njima je glazbenički i umjetnički, ali i ljudski i društveni izazov na koji odgovaraju glazbenom energijom koja potiče, nadahnjuje i iscjeljuje.
zaista lijepo...