Gledati goste Slovence kako na svečanom zatvaranju 28. Gavellinih večeri izvode Ibsena bilo je snažno izvankazališno iskustvo. Naime, \"John Gabriel Borkman\" je drama o bankaru koji je zbog vlastitog ega upropastio banku, prokockao svoju, ali i mnoge druge imovine, uništio svoj i mnoge druge živote. Nemoguće je bilo gledati sjajnog Igora Samobora u naslovnoj ulozi, kako očekuje sve te bankare koji će doći te im se ponizno ispričati zbog svojih malverzacija i izgubljenih milijuna, uživjeti se u njegova uvjerenja da nova slava, bogatstvo i moć dolaze, a pritom ne vrtjeti u glavi tužne prizore iz sudnice kada je svoju obranu iznosio bivši premijer Ivo Sanader.
No, izvan politike, sudnica i tmurne svakodnevice, gostovanje Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora bio je i pravi kazališni događaj. Režija Mateje Koležnik lekcija je teatarske jednostavnosti i kreativnosti, potpomognuta sjajno riješenom scenom Henrika Ahra. To je pravi način na koji danas treba raditi klasike, postaviti ih na scenu bez trikova i komentara, samo poduprte precizno jasnom idejom i sjajnim glumačkim izvedbama. Uza Samobora, svakako treba istaknuti i uloge koje su ostvarili Nataša Matješec Rošker i Vlado Novak te zahvaliti Mariborčanima što su nam pružili priliku da se iznova oduševimo radom jednog od naših najistaknutijih modnih dizajenera. Naime, sjajni (bezvremenski) kostimi djelo su Alana Hranitelja.
