Film uspijeva dočarati dramu, vedrinu, tugu i šaljivost kakvima obiluju
Cashove pjesmeOsnovna mana s tri Zlatna globusa nagrađene i za pet
Oscara nominirane biografske priče o velikanu country (i rock) glazbe
Johnnyju Cashu (1932. - 2003.) jest to da je, čini se sasvim
nenamjerno, glavni junak prikazan kao poludebil osim vrhunskog
glazbenog dara, filmski Cash nema ni jednu uzoritu osobinu.
Iako je poznata istina da je neko vrijeme bio ovisnik o alkoholu i
pilulama, a "Hod po rubu" bavi se upravo tim razdobljem njegove
karijere, svi njegovi postupci predstavljeni su kao djela neodgovorna,
sa stvarnošću nepovezana, egoistična, jogunasta, impulsivna čovjeka
koji slabo mari za druge i stalo mu je jedino ostvariti ono što mu je
toga trena na umu, pa makar to bila najveća glupost na svijetu. Da,
Cash je imao svoju tamnu stranu, ali imao je i svijetlu stranu koja u
ovom filmu uistinu nije uočljiva.
No, različito od, primjerice, prošlogodišnjeg zamornog "Raya" koji se
mučio kako bi pripovjedno iznio poznate trenutke iz dijela života Raya
Charlesa, ovaj biofilm ekonomično, dinamično, prema potrebi duhovito
ili dirljivo sažima zanimljive trenutke i anegdote te, moglo bi se reći
u tipičnom cashovskom jen-dva ritmu (red glasnih prizora na pozornici,
red tihih prizora izvan nje), "ravno poput vlaka, oštro poput britve",
brzopotezno praši pravocrtni niz zgoda i nezgoda vezanih prije svega uz
Johnnyjevu zaljubljenost u kolegicu i buduću doživotnu suprugu June
Carter.
Premda gotovo potpuno zanemaruju prikaz društvenog okruženja,
filmotvorci spretno nižu slikovite djeliće Johnnyjeva života, ispravno
se pouzdajući u to kako publici ne treba baš sve nacrtati, pa ne
gnjave, primjerice, predvidivim opisima stjecanja uspjeha, slave i
bogatstva, nego o tome obavještavaju usputno, kroz drugi plan,
jednostavno pokazujući kako Johnny i njegov trojac nose sve bolju
odjeću, nastupaju na raskošnijim pozornicama i na raspolaganju imaju
više novaca.
I premda slika o slojevitoj osobnosti Johnnyja Casha nije ni približno
zaokružena, kolažno skačući kroz komadiće jednog razdoblja njegova
života "Hod po rubu" uspijeva dočarati dramu, vedrinu, tugu, šaljivost,
ozbiljnost, patetiku i jednostavnost kakvima obiluju Cashove (i druge
vrsne) country pjesme. A tako bi se nešto moglo proglasiti sasvim
zadovoljavajućim postignućem. (J. H.)
KINOPREMIJERA
Hod po rubu
I WALK THE LINE, biografska glazbena drama, 136 min., SAD, 2005.; 20th Century Fox/Continental; R: James Mangold; G: Joaquin Phoenix, Reese Witherspoon
