Violončelisti Stjepan Hauser i Luka Šulić bili su prva velika priča 2011. godine. Ali, ti silno nadareni mladići svu svoju klasičarsku virtuoznost i muzikalnost prenijeli su u pop-arenu i postali najveće zvijezde prelaska, odnosno “cross overa”.
Kad stignu, “2Cellos” mogu puno napraviti za popularizaciju klasike. Takav je bio njihov prošloljetni klasičarski nastup u Kneževu dvoru. Ali, da ne bi bilo zabune, prava i najveća zvijezda Dubrovačkih ljetnih igara bio je Ivo Pogorelić, koji je obilježio i koncertnu godinu u Zagrebu. Osim na Igrama, na koje se, zahvaljujući i poduzetnom glazbenom ravnatelju Ivanu Repušiću, vratio nakon desetljeća izbivanja, Pogorelić je svoj recital sastavljen od skladbi Chopina i Liszta odsvirao i u Lisinskom i u Klovićevim dvorima.
Zagrebački koncerti
Uz taj program, s kojim je Lisztovoj godini, odmah nakon Chopinove, bio tražen i u čitavom svijetu, Pogorelić je u Zagrebu koncerte za pamćenje odsvirao i sa Zagrebačkom filharmonijom (a uskoro će još jedan) te sa Zagrebačkim solistima koji su, pak, i sami dali velik doprinos iznimno bogatoj glazbenoj 2011. godini. Od šest zagrebačkih skladatelja (M. Tarbuk, B. Šipuš, K. Seletković, S. Dedić, S. Bradić, D. Kempf) naručili su, po uzoru na Bachove Brandenburške, šest Zagrebačkih koncerata i dobili niz odličnih djela koja naprosto vape za poštenim diskografskim izdanjem. To vrijedi i za vrhunske koncerte što su ih u Salonu palače Gvozdanović održali Max Emanuel Cenčić, Martina Filjak, Renata Pokupić, Petrit Çeku i Monika Leskovar, i to ispred kamera HTV-a. Vrhunski materijal još samo treba složiti i upakirati kao DVD koji bi služio na ponos i Zagrebu i HRT-u, a privukao bi i svjetsku pažnju. Svaka čast vrijednim i skupim uvoznim gostovanjima, ali protekla je godina doista prošla u znaku hvalevrijednih domaćih (ko)produkcija. Proslavljajući pet desetljeća postojanja, Muzički biennale Zagreb potaknuo je projekt bez premca u hrvatskoj glazbenoj i kulturnoj povijesti. U suradnji s pet hrvatskih narodnih kazališta, u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Varaždinu, naručeno je, pripremljeno i praizvedeno pet novih glazbeno-scenskih djela. Opere “Kraljevi i konjušari” Sanje Drakulić na libreto Mire Gavrana, “Maršal” Silvija Foretića prema filmu Vinka Brešana, “Šuma Striborova” Ivana Josipa Skendera te baleti na elektroničku glazbu Frana Đurovića, odnosno u cjelini osobito uspio “Air” Krešimira Seletkovića.
Odgađanje Maršala
Ispolitizirana odluka o odgađanju praizvedbe “Maršala”, koju je u Splitu donio intendant Mucalo zbog koincidiranja s presudom Gotovini, bila je ujedno i jedan od najvećih kulturnih skandala 2011., ali Foretićeva je luckasta opera na kraju ipak praizvedena, i to s velikim uspjehom, koji je pokazao da zaslužuje i trajnije mjesto na repertoaru. Regionalna suradnja rezultirala je, pak, grandioznim hrvatsko-slovenskim izvedbama Mahlerove Osme simfonije kojima je, najprije u Ljubljani, pa onda u Zagrebu, obilježena i stota godišnjica skladateljeve smrti, ali i proslavljena 20. godišnjica nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. Divizijom od više od tisuću izvođača dirigirao je veliki Valerij Gergijev. A Zagrebačka i Slovenska filharmonija udružile su snage i u prvom zajedničkom filharmonijom regionalnom ciklusu “Točka, tačka, pika”. U njemu sudjeluje i Beogradska filharmonija, koja je ovog ljeta veličanstvenim koncertom pod ravnanjem legendarnog Zubina Mehte u Dubrovniku otvorila još jedno izdanje festivala Rachlin & Friends. Kraj 2011. godine, u kojoj su i inače bili vrlo aktivni u nekoliko velikih projekata, silno su uljepšali studenti Muzičke akademije Zagreb.
Prije nekih dva tjedna je Pogorelić gostovao u Mariboru...Poluprazna dvorana a honorar koji je dobio... (nećemo o tome)...Nekome bi u Hrvatskoj moglo biti neugodno...Mehta i Beogradska.. kasnio koncert više od 45 minuta...No o tome Pofuk ne piše... I to spada među kulturne događaje sezone...Na Rachlinovom festivalu inače koncerti kasne...Ovdje ne bih htio politički pisati..Ali zar približavanje velikoga dirigenta Kitajenka Zagrebačkoj filharmoniji nije među kulturnim događajima po osobnom mišljenju Branimira Pofuka...Puno stvari ima što on ne želi čuti nis lušati..No Tasovac s onom frizurom mu je očito postao blizanac.. . Očito je Tasovac Pofuku važniji od Kitajenka...