Susan Curtis je urednica, osnivačica i direktorica britanske izdavačke kuće Istros Books koja posljednjih godina dosta intenzivno objavljuje i pisce iz Hrvatske ali i cijele jugoistočne Europe. Nedavno je u Londonu predstavila roman Marine Šur Puhlovski “Divljakuša” koji je lani pobijedio na VBZ-ovu natječaju za najbolji neobjavljeni roman, a u planu je objavljivanje i romana “Katarina Velika i Mala” ovogodišnje pobjednice na VBZ-ovu natječaju Olje Knežević. A zašto se Susan Curtis odlučila za objavljivanje pisaca iz jugoistočne Europe?
Zemlje iza zavjese
“Živjela sam i radila u regiji (Sloveniji, Hrvatskoj, Rumunjskoj) niz godina i postala svjesna toga da postoje mnogi autori – i suvremeni i onih iz nedavne prošlosti – koji su cijenjeni u svojoj zemlji, ali nepoznati u anglofonom svijetu. Činilo mi se kao da postoji nevidljiva granica u umovima mnogih ljudi između staroga Zapada i Istoka, granica koja je trebala biti uklonjena poslije 1989., ali nekako još uvijek postoji u glavama ljudi. Zemlje središnje i istočne Europe ostale su iza zavjese, a njihove kulture i njihove književnosti smatramo opskurnima. Godine 1938., tijekom Sudetske krize u Čehoslovačkoj, tadašnji britanski premijer Neville Chamberlain izrazio je svoje nezadovoljstvo ratnim pripremama zbog „nesuglasica u dalekoj zemlji između ljudi o kojima ništa ne znamo.“ Ta se primjedba činila čudnom u tom razdoblju u kojem je Britanija bila globalno carstvo, dok je udaljenost između Londona i Praga iznosila nešto manje od 1000 kilometara, a udaljenost između Londona i glavnih gradova bivših kolonija 4800 kilometara do Ottawe i 16.000 kilometara do Canberre. Čak i danas Britanci čitaju australsku, kanadsku, indijsku i šrilankansku književnost napisanu na engleskom i osjećaju se kao da čitaju cijeli svijet. Ali ne čitamo u vlastitom dvorištu. Istros želi malo izjednačiti balans; osigurati da se priče iz ovoga dijela svijeta prevode i predstave ovdje u Ujedinjenom Kraljevstvu i u širem anglofonom svijetu (Istros sada distribuira i u Sjevernoj Americi). Naše naklade su skromne, ali knjige su dostupne u mekom uvezu i u digitalnom formatu i bit će zauvijek dostupne svakome tko ih želi pročitati”, veli Susan Curtis. A koliko se uopće stranih knjiga prevodi na engleski jezik u Velikoj Britaniji?
“Broj koji se često spominje jest da je u Ujedinjenom Kraljevstvu postotak prijevodne literature tek oko 4 do 5 posto, a to se odnosi na sve knjige, tako da je književnost samo mali dio toga. Postoci u ostalim europskim državama su mnogo viši – od 25 do 50 posto, ali u Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD imaju ovaj mali postotak, većinom zbog gore navedenih razloga, ali i zato što je prijevod skup i većina izdavača nije spremna uložiti u prijevode”, otkriva nam pomalo poraznu statistiku Susan Curtis. Kako ona bira pisce koje će objaviti?
“Većina autora dobitnici su nacionalnih ili internacionalnih književnih nagrada. Istros je objavio sedam dobitnika Nagrade Europske unije za književnost, uz dobitnike nagrada Meša Selimović i NIN. Nedavno smo objavili dobitnicu VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman Marinu Šur Puhlovski, a sljedeće godine ćemo objaviti i pobjednički roman Olje Knežević s istog natječaja”, veli Susan koju pitamo kakvi su odjeci nedavne londonske promocije romana “Divljakuša”?
“Roman ‘Divljakuša’ iskren je vapaj za autentičnošću. Govori o borbi jedne žene kako bi se oslobodila i promatra položaj žena u društvu u širem kontekstu. Ovo je tip romana koji može izazvati internacionalni interes i, iako ne volim svrstavati romane u ‘ženske’ ili ‘muške’, mislim da će ovaj roman odjeknuti među ženama posvuda i upravo zato je on univerzalna priča. Održali smo promociju u Europskoj kući u Londonu i dvorana je bila puna. Publiku je jako zanimala i priča o ‘svakoj ženi’ i priča o književnom putu Marine Šur Puhlovski koja je postigla uspjeh kasnije u životu. U novinama su se mogle pročitati i kritike. Tako je Joe Schrieber napisao: ‘I to je prava ljepota i moć ove knjige. Mnogo govori o odlukama koje donosimo kad dopustimo ljubavi da nam poremeti rasuđivanje ili dopustimo društvenim, kulturološkim ili drugim osobnim pritiscima da nas nagnu da uđemo u veze… U Hrvatskoj u 1970-ima to je možda podrazumijevalo malo divljine, neobuzdanosti, ali ako je itko ima, nevjerojatno čudesna, mudra i dovitljiva naratorica Marine Šur Puhlovski ima je pregršt. Samo je prvo mora pronaći!’ A Helen Vasallo je napisala: ‘…divlje putovanje kroz um žene koju je iznevjerilo društvo i njezina uloga unutar društvenog poretka – putovanje s nesigurnim odredištem, jer ona ne zna hoće li ustati poput feniksa iz pepela svog bivšeg života ili će se jednostavno pretvoriti u prašinu i nestati – ali vrijedi je pratiti kroz etapu putovanja na koju nas poziva da je dijelimo s njom’”, veli Susan Curtis. U kojim nakladama ona objavljuje pisce s jugoistoka Europe?
“Obično tiskam oko 100 primjeraka u prvoj nakladi. S obzirom na to da prijevodna književnost drži tako malenu nišu tržišta ovdje, nije isplativo odmah tiskati više primjeraka, no koristim digitalne tiskare i postrojenja koja tiskaju na zahtjev kako bih držala sve knjige koje objavljujemo u skladištu za popune. Ali treba napomenuti da je objavljivanje knjige na engleskome u Ujedinjenom Kraljevstvu samo početak putovanja – to sada znači da urednici u cijelom svijetu mogu pročitati djela hrvatskih autora – to je posjetnica za mnogo drugih jezika. Stalno dobivam e-mailove izdavačkih kuća diljem svijeta – iz Istanbula, Kaira, Indije – koje traže da im pošaljem engleske prijevode kako bi odlučili žele li investirati u prijevod i objavljivanje”, objašnjava Susan. Koja je njena prijevodna knjiga izazvala najveći interes?
“Knjiga ‘Sedam strahova’ Selvedina Avdića dobila je odlične recenzije u Guardianu i brojnim drugim medijima. Odlične su recenzije dobili i ‘Adio kauboju’ Olje Savičević Ivančević, ‘Diary of a Short-Sighted Adolescent’ Mircea Eliade i ‘Doppelgänger’ Daše Drndić. Recenzija u Guardianu zlata vrijedi jer je online i poštuje ju se i u Ujedinjenom Kraljevstvu i u Sjevernoj Americi. Brojni su naslovi Istros Booksa recenzirani u Guardianu tijekom godina i to zaista pomaže dugotrajnoj reputaciji knjige i recepciji kod čitatelja. Još jedna stvar koja puno pomaže jest ako je knjiga nominirana ili je ušla u uži krug neke književne nagrade. Mnogo sam se trudila i radila na tome kako bi se uspostavila nova EBRD književna nagrada koja je namijenjena novim romanima u prijevodu iz 38 zemalja, koje uključuju Hrvatsku i njezine susjedne zemlje. Daša Drndić je ušla u uži krug za prvu nagradu i nadam se da ću imati još jedan naslov u užem krugu u 2020. godini”, veli Susan Curtis. Misli li ona da bi Hrvatska trebala učiniti više za promociju svoje literature u svijetu?
Posustala inicijativa
“Od 2013. do 2016. godine Hrvatska je uložila u nacionalni štand na londonskom sajmu knjiga i to je bila sjajna inicijativa za izlaganje književnosti i organiziranje događanja fokusiranih na poeziju i prozu s vrhunskim autorima poput Josipa Novakovića, Roberta Perišića, Olje Savičević i mnogih drugih. Nažalost, ta je inicijativa sada posustala i Hrvatska više nije službeno prisutna na sajmu. Međutim, zahvalni smo Ministarstvu kulture koje je svojim potporama podupiralo hrvatske naslove koje objavljujemo”, veli Susan Curtis.
