Knjigu ne treba suditi po koricama, glasi stara i dobro poznata izreka. Međutim, to nipošto ne znači da kvalitetan sadržaj ne zaslužuje biti i lijepo ukoričen. Tom se mišlju vodi i Bojan Crnić, grafički dizajner koji je nedavno otvorio i prvu hrvatsku online knjižaru posvećenu domaćoj dizajniranoj knjizi – inktrapbooks.com. Riječ je, za sada, o oko stotinu naslova najrazličitijih tema, od dizajna, suvremene umjetnosti, fotografije i novih medija, preko povijesti, proze i poezije sve do eksperimentalne videoumjetnosti i zvuka, a zajednički im je prekrasan, dobro promišljen i funkcionalan dizajn.
– Oduvijek me zanimaju knjige, volim knjige i volim vidjeti dobro dizajniranu knjigu, kada netko uloži trud da stvarno to oblikuje, promišljajući sadržaj. Pa iako kod nas ima ljudi koji to sjajno rade, do takvih knjiga je često vrlo teško doći. Nije tu riječ o klasičnom izdavaštvu, kada izdate stotine knjiga i morate prodati određenu količinu da se 'pokrijete', već se radi o uglavnom strukovnim institucijama i udrugama, poput Hrvatskog dizajnerskog društva ili Kontejnera, koje u sklopu projekata izdaju i publikacije s, primjerice, kustoskim radovima. Te knjige postoje, ali u najboljem su slučaju marginalno distribuirane ili jedino dostupne preko direktnih upita izdavačima koji možda i nemaju infrastrukturu kako bi te knjige dalje distribuirali. U jednom trenutku shvatio sam da bih možda mogao napraviti platformu koja bi na jednom mjestu okupila takve publikacije, jer su zaista izvanredne, a meni je gušt to istraživati, širiti dobar glas među ljudima te možda na taj način mogu pomoći i izdavačima – kazao nam je Bojan Crnić, koji Inktrapbooks trenutačno vodi kao "one man band", iz svog rodnog kraja u Vinodolskoj dolini.
Nakon dugog niza godina koje je proveo u Zagrebu, radeći kao freelance grafički dizajner, nakon potresa odlučio se vratiti doma, što se na kraju pokazalo i presudnim da, uz freelancanje, uspije pokrenuti i ovaj projekt.
– Već desetak godina radim kao freelancer, od toga živim, imam dugogodišnje klijente i to mi je primarni posao. Nakon potresa se zbog korone neko vrijeme nisam ni mogao vratiti u Zagreb pa sam si presložio stvari u glavi i pomislio kako bi baš bilo dobro da ostanem. Život mi se praktički promijenio preko noći, ali prilagodi se čovjek, svoju energiju usmjeri u neke druge stvari i ideje, a tako je na koncu nastao i Inktrapbooks koji se već dugo kuhao u meni – kaže nam Crnić.
Uvijek su ga, veli, privlačili kreativni poslovi, no nije završio studij dizajna, već je po struci – strojarski tehničar. Ipak, njegovo zanimanje za dizajn rodilo se upravo na fakultetu i započelo korištenjem raznih softvera koji su mu tada bili glavni alati.
– A kada sam došao u Zagreb, upoznao scenu i shvatio da kod nas ljudi stvarno rade iznimne stvari na razini svjetskih dizajnera, bacio sam se u to. Ali moram reći, i dalje mi je najzanimljiviji aspekt dizajna rješavanje problema, rada u nekakvim gabaritima, možda je za to kriva moja tehnička pozadina. Često je tu riječ i o financijama, primjerice, moraš dizajnirati knjigu koja će biti jeftina a funkcionalna. No čini mi se ponekad da kao društvo i nismo baš prigrlili knjigu, ali ni dizajn. Nedostaje nam obrazovanja publike u tom polju, pogledajmo samo natječaj za kovanice eura ili vizualni identitet Turističke zajednice. Ljudi nisu tome vični – ne znaju što tražiti i što cijeniti kod dizajna. Ne govorim tu o sadržaju, ali i dobar sadržaj zaslužuje da bude dobro ukoričen. Kvalitetna knjiga mora imati dizajnerski potpis. Ima tu milijun stvari na koje se treba paziti, od izbora papira, tipografije, uveza... Knjiga je uostalom i taktilno iskustvo. Držiš je u ruci, bitan je i materijal, vrsta papira, pa i miris nove knjige. Teško mi je biti objektivan, jer sam cijeli u tome, a i svaku knjigu gledam s tom profesionalnom deformacijom! Kod nas se često zaobilazi taj dizajnerski dio i postoje određene šablone, ali svaka knjiga trebala bi proći kroz filter struke, jer prelomiti knjigu koja ima više stotina stranica, promišljati sve to, zaista je velik posao koji je i dalje nažalost u sjeni – govori Crnić.
Upravo tome teži i njegov Inktrapbooks, kako bi dokumentirao, okupio, iz sjene izvukao i javnosti predstavio sve te fantastične publikacije za koje možda nikada ne bismo ni čuli. Tako se u toj online knjižari nalaze i jedinstvena djela poput prekrasnog "Kataloga drvenih barki" autorice Tee Rosić koji je izdao Muzej grada Crikvenice, a dizajnirao upravo Bojan Crnić, nastalog kao pokušaj podizanja svijesti javnosti o očuvanju tradicionalnih hrvatskih drvenih brodova.
– To je bio jako zanimljiv projekt! Muzej grada Crikvenice je sjajan muzej i rade odlične stvari, a ova je knjiga nastala tako što je kustosica zajedno s fotografom obišla čitavu regiju, fotografirajući i dokumentirajući sve drvene barke i njihove povijesti. Za deset godina ta knjiga vjerojatno uopće ne bi mogla ni postojati, jer drvenih barki neće ni biti – objašnjava nam Crnić.
Naći ćemo na Inktrapbooksu i knjige iz domene suvremene umjetnosti poput "a punch in the eye" Sanje Iveković, koju su dizajnirale Nina Bačun i Roberta Bratović, kao i kataloge spektakularnih izložbi poput Ekstravagantnih tijela u kojima se nalaze vrhunski kustoski tekstovi. Tu su i monografije ponajboljih hrvatskih dizajnera poput Mirka Ilića i njemu posvećene knjige "Dizajnerska povijest svijeta" autora Marka Goluba i dizajnera Dejana Kršića te nova monografija čuvenog ilustratora i dizajnera Nedeljka Dragića. No, osim umjetničkih, na Inktrapbooksu ima i knjiga o politici, povijesti, pa i jazzu iz riječkog Ex librisa, uz niz zaista divnih ilustriranih knjiga i slikovnica u izdanju Oaze. Među njima su i sada već kultna pripovijest o "Kućnim duhovima" Dubravke Ugrešić koju je ilustrirala Ana Kovačić, a dizajnirala Ivana Borovnjak, ali i simpatične "Tepih na ražnju" i "Pisma na kraju šume" Jasne Jasne Žmak i Jelene Oroz...
– Popis izdavača s kojima surađujem definitivno bih htio proširiti, a postoji mogućnost i da za neke izdavače u potpunosti preuzmem distribuciju knjiga. Volio bih i da Inktrapbooks ne ostane samo webshop, već i planiram otvoriti neki portal, blog gdje bi se više pisalo o hrvatskoj dizajniranoj knjizi, dizajnu općenito, objavljivalo intervjue s autorima... A bilo bi divno jednog dana imati i pravu, fizičku knjižaru – zaključuje naš sugovornik.
