Zagrebački festival INmusic u svom 12. izdanju postao je kulturni događaj par excellence.
Bio je to već i zadnjih godina, proglašavan jednim od najboljih europskih festivala, ali ove sezone nadmašio je sva očekivanja rasprodavši tri festivalske večeri nekoliko dana prije početka. Zaista je ugodno iskustvo šetati se među desecima tisuća posjetilaca i vidjeti Engleze, Nijemce, Japance, Amerikance i druge kako ruku pod ruku s domaćom publikom čine Zagreb metropolom kakva bi htio biti, a često nije.
Nadmašio i EXIT
Naravno, ima turista i inače, ali nikada u ovolikom broju i na ovakvom zajedničkom zadatku. Na kojem, za razliku od sportskih manifestacija i čestog huliganstva, nema niti primisli na bilo kakvo agresivno “delanje”. Programski gledano, INmusic je ove godine nadmašio većinu okolnih festivala, pa i jaki EXIT, koji je tamošnja službena politika ispravno iskoristila za daleko jaču propagandu nego naša INmusic. Da se radi o nekom filmskom ili kazališnom festivalu, ne sumnjam da bi državni i gradski budžeti bili daleko izdašniji nego što su prema INmusicu, reprezentativnom festivalu svjetske klase čija se tržišna cijena programa mjeri stotinama tisuća eura. Usporedbe radi, za razliku od prošlotjednog koncerta Radioheada u Firenci pred 60-ak tisuća ljudi, gdje sam sat vremena čekao u redu za hranu, INmusic je daleko bolje organiziran, uključujući i prilaz festivalu i gužve koje su neusporedivo manje nego u Italiji.
Svjetska publika
Činjenica da su publici omogućili pogledati tri večeri prvorazrednog programa – za razliku od 600 kuna i više za bilo koji pojedinačni EU koncert, od Depeche Mode do Radioheada – osnovni je razlog “rasprodaje” ulaznica.
Kao i program; Kings of Leon, zvijezde druge festivalske večeri jedno su od tih traženih skupih imena “gornjeg doma” svjetske rock-scene, kao i Arcade Fire, koji su, kao i Kings of Leon, s pozornice jasno zahvalili publici i poručili da se vraćaju.
Uz takve jake headlinere, poput Kasabian treće večeri i sjajne izvođače Alt-J, domaćeg Darka Rundeka, The Strange i druge, pokazalo se da je (ovakva) domaća masovna publika, ukupno stotinjak tisuća ljudi, jednaka kao i ona u svijetu. I da smo po ovakvim manifestacijama i ovakvoj publici bliže tom istom svijetu nego po mnogo toga drugoga.
Plus everyday mud.