Fotomonografiju poznatog hrvatskog fotografa Stanka Abadžića "Portfolio“ predstavlja se danas u Laubi gdje će se održati i razgovor s umjetnikom i autoricom predgovora Marijom Tonković od 19 sati, a moderira ga Morana Matković. Potom će se otvoriti izložba zanimljiva naziva –"Miris žene“.
Iz predgovora deplijana za izložbu "Miris žene" u kojem je autorica Anita Zlomislić napisala o izložbi Stanka Abadžića stoji: "Ljudsko tijelo, baš kao i pejzaž, trajna je fascinacija umjetnika, tema koja je kroz povijest umjetnosti ostala neiscrpan izvor umjetnikove senzacije i spoznaje. Različito razumijevanje tijela, kakvo nalazimo u rasponu od njegova pri-kaza u djelima povijesti umjetnosti do is-kaza tijelom karakterističnog za suvremenu umjetnost, svjedoči upravo različito poimanje čovjekove egzistencije (u tijelu), ali i mjeru ljudskosti pojedinih društva i određenih epoha. Stara je Grčka ostala trajni uzor ljudske mjere, bez obzira da li se radi o filozofiji Sokrata, antropomorfnom obličju bogova, o arhitekturi izvedenoj prema proporcijama ljudskog tijela ili idealu ljepote utjelovljenom u liku atlete. Renesansni su umjetnici naslijedili grčke ideale, a humanizam epohe utemeljen je upravo na ljudskom iskustvu kao mjeri svijeta . Le Courbusier je u trećem desetljeću prošlog stoljeća revolucionirao arhitekturu stanovanja polazeći upravo od ljudskog tijela kao onog najimanentnijeg našem iskustvu, a time i iskustvu prostora. Svjesno je pri tom polazio od iskustava svojih prethodnika Vitruvija, Leonarda da Vincija i Albertija, nadograđujući ih vlastitim spoznajama.
Nakon ciklusa uličnih fotografija Praga, Pariza, Berlina i Zagreba, u kojima uz ostalo iskazuje i interes prema čovjeku u slici grada, svojim karakterističnim fotografskim jezikom koji zakonitosti analogne fotografije i perfekcionizam izrade koristi kao element estetskog izraza, Abadžić je odlučio istražiti i temu akta. Premda većina fotografa poseže za tim motivom u svom formativnom razdoblju, on je to učinio tek u zreloj dobi. Abadžićev interes za akt primarno je estetski i svojim retro štihom srodan načinu na koji je promatrao intimističke vedute Jadrana, Praga ili Pariza. Karakterizira ga formalizam, optička preciznost, u komponiranju kadra vješto se služi arhitekturom, namještajem i pokućstvom, pridajući marginalijama poetsku vrijednost. Tako shvaćen detalj, ponekad izdvaja iz cjeline i pretvara ga u motiv po sebi. U krupnom planu, unutar samog tijela umije stvoriti puno prostora, a fokusiranjem segmenta u odnosu na zamućenu cjelinu osim što komponira hijerarhiju pažnje, stvara i poetski obrat, čineći lice, stopalo ili haljinu, a ne akt, primarnim motivom."
>> Stanko Abadžić nastavlja svoj uspješan pohod na Kinu
