Zagrebačko kazalište mladih predstavilo je "Pismo Heineru Mülleru" u režiji Bojana Đorđeva, prema nagrađivanom tekstu dramaturga i dramatičara Gorana Ferčeca.
Beogradskom redatelju pripao je zahtjevan zadatak postavljanja karakteristično gustog Ferčecova teksta, prepunog različitih uputa izvođaču, koji se svojom strukturom naprosto opire jednostavnom postavljanju na kazališne daske. Njegovu monodramsku formu Đorđev je rasporedio na tri glumca (Goran Bogdan, Danijel Ljuboja i Frano Mašković) poigravajući se i snimljenim odlomcima koje, uz Ferčeca, čitaju Anja Suša, Jasna Žmak, Ivica Buljan i Željko Začek, prisiljavajući gledatelja da stalno mijenja točku fokusa kako bi doživio što veći dio fragmentiranog dramskog teksta.
Izvedbeni prostor zaobilazi pozornicu
Minimalističkom scenografijom beogradskog umjetnika Siniše Ilića dominira velika siva kocka nalik pozornici u središtu dvorane, ali glumci se njome ne koriste kao primarnim mjestom izvedbe, već uvlače gledatelje kao dio scenskog ambijenta – suputnike u podzemnoj željeznici ili putnike na terminalu aerodroma. Oni tako postaju dijelom rekonstrukcije jednog dana u životu glavnog junaka, istočnoeuropskog pisca koji tijekom gostovanja u Berlinu opsesivno priprema svoju veliku subverziju.
Sve nas navodi da vjerujemo kako je riječ o pripremi terorističkog čina, da bi se na kraju otkrilo da je njegova subverzija zapravo izvedba, javno čitanje pisma Heineru Mülleru u strogo kontroliranom ambijentu berlinskog aerodroma. U zapadnoj atmosferi straha može li performans poslužiti kao sredstvo razbijanja socijalnih normi ili je kao takav unaprijed osuđen na propast?
Sloboda spram društvene kontrole
U nepunih sat vremena ove uspjele predstave autori propituju odnose tjelesnog (izvođači se tituliraju kao "Heraklovi sinovi") i intelektualnog (posvećenost Mülleru), individualnog i kolektivnog, slobode spram društvenih mehanizama kontrole te dramskog spram postdramskog i performerskog. Pri tome na trenutke uspijevaju glasno nasmijati publiku, ali i isprovocirati dio konzervativnijih gledatelja.
U ulozi glavnog junaka, pripadnika seksualne, intelektualne i etničke manjine koji se opire konformiranju, najbolje se snašao Daniel Ljuboja. Autori zvučne kulise su članovi beogradskog benda Nina Levkov, scenski pokret potpisuje zagrebačka koreografkinja Selma Banich, a funkcionalnu kostimografiju Doris Kristić.
