Koja je to treća stvarnost – pitao sam violinista Jorgea Jiméneza o imenu njegovog ansambla "Tercia Realidad".
- Prva stvarnost je ova u kojoj sada nas dvojica sjedimo za ovim stolom. Kada bismo pred sobom imali neku knjigu, roman, to bi bila druga stvarnost. A sve ono što se zbiva u umu, mašti i mislima junaka te knjige je treća stvarnost – objasnio mi je Katalonac ukratko književnu teoriju velikog Cervantesa koji ga je nadahnuo, te dodao kako se slična treća stvarnost događala i u glazbi koju je te večeri svirao na violini i vielli u duetu s njemačkom blok-fluatisticom Annom Stegmann.
Razgovarali smo na brodici koja je umjetnike i dio publike vraćala s Vrnika u Korčulu nakon koncerta održanog u okviru Baroknog korčulanskog festivala.
I doista, na Vrniku smo doživjeli najmanje tri stvarnosti čije su se čarolije međusobno prožimale, nadopunjavale i pojačavale. Od samog dolaska u suton, prva je očaravajuća stvarnost bio sam otočić s kojeg se nekada brao nadaleko cijenjen kamen za korčulanske zidine i palače. Druga stvarnost bili su fantastični "zvukolici" koje je dvoje umjetnika stvaralo svojim glazbalima, a treća je bila fantazija o Mjesečevim mijenama koje želi dočarati program pod naslovom "Lunaris", ponirući u dimenzije i stanja duha koja u ljudskoj imaginaciji od davnina predstavlja ili njima vlada to nestalno i promjenjivo nebesko tijelo.
Barokna Korkyra nikada nije bio čistunski festival koji se grozi nota nastalih izvan povijesnog i stilskog razdoblja baroka. Ali, nitko na njemu do sada nije tako impresivno zagrabio u različite epohe te u prirodnu cjelinu jednog jedinog glazbenog apsoluta spojio skladbe nastajale u rasponu od sedam stoljeća.
Mjesec se te večeri i noći nije pokazao, ali kao što istom nebu pripada sjaj Venere na istočnom i Jupitera na zapadnom obzoru, tako su se slagale i skladbe Béle Bartóka, Luciana Beria i Eugènea Ysaÿea, Heinricha Ignaza von Bibera i Johanna Sebastiana Bacha, pa još dublje u prošlost s Tarquiniom Merulom i Johannesom Ciconiom, sve do zapisa sačuvanih u kodeksima iz 13. stoljeća.
Anna Stegmann nas je oduševila i zaprepastila zvukovnim mogućnostima svog naoko krhkog glazbala kako u Beriovim “Gestama”, tako i u skladbi “Austro” koju je 1991. skladao talijanski skladatelj Giorgio Tedde, rođen 1958., a najsuvremeniji element u programu bile su elektroničke skladbe i dionice samog Jorgea Jiméneza.
O kakvom je inače “luđaku” ili “lunatiku” riječ, svjedoči njegov najnoviji projekt na koji se bacio u pandemijsko vrijeme otkazanih letova i koncerata: transkribiranje i sviranje Bachovih “Goldberg varijacija” na violini. Nakon što je tim kapitalnim klavijaturističkim djelom prošlogodišnji festival ukrasio čembalist Pavao Mašić, bilo bi sjajno na nekom od sljedećih čuti i kako to Jiménez svira na violini.
Vrnik je već postao tradicionalno mjesto osobitih čuda u programima Korčulanskog baroknog festivala, koji, svim nedaćama usprkos, doživljava jubilarno deseto izdanje. A to već nije nikakvo čudo, nego rezultat dobitne kombinacije strasti, upornosti i velikodušnosti dvoje ljudi: utemeljitelja i glavnog financijera Michaela Unswortha i umjetničke direktorice festivala Laure Vadjon. Gospodin Unsworth jednostavno se ne odriče ideje da Korčula, uz luksuzne hotele i vrhunske restorane, u čemu također prednjači Unsworthova Palača Lešić Dimitri, treba i zaslužuje i vrhunsku glazbu i kulturu. U tome ga neće pokolebati ni činjenica što su Ministarstvo kulture i Grad Korčula desetu godišnjicu festivalu “čestitali” potkresivanjem financijske potpore. Da, teško je i sušno vrijeme, ali u takvim vremenima ovako rijetke, osjetljive i dragocjene biljke, kakva je i Korčulanski barokni festival, treba dodatno zalijevati. Nadam se da će već dogodine to nadoknaditi i država i Korčula pod vodstvom nove gradonačelnice.
U tome im može i treba primjer i poticaj biti upravo Michael Unsworth koji je ovih dana već poduzeo novi korak: od Glazbenog atelliera Pavlinić, koji je od početka partner festivala zadužen za dopremanje i ugađanje instrumenata, naručio je gradnju novog čembala. Tako će Korčula dobiti svoje čembalo na kojem će poneki virtuoz moći zasvirati i tijekom godine mimo festivala.
Kako je na samom otvaranju istaknula Laura Vadjon, festival je zadržao i svoj međunarodni karakter, pa tako ove godine, uz sjajne hrvatske glazbenike, stižu i umjetnici iz Austrije, Grčke, Španjolske, Italije, Njemačke, Nizozemske i Norveške.
O sada već tradicionalnoj baroknoj moreški, koja je i ove godine izvedena na otvaranju festivala uz Hrvatski barokni ansambl pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera, već se danima među moreškantima veteranima priča kao o jednoj od najboljih i najstrastvenijih koje su ikada odplesane. Tome je sasvim sigurno, dajući još snažniji zamah plesnom dvoboju crveniog i crnog kralja, dala dodatno pojačana sekcija baroknih trublji i rogova.
Puhači su stigli i zbog Händelove Muzike na vodi, uparene s Telemannovim Koncertom za tri trube, izvedenima prošlog petka na prvom koncertu u atriju Gradske vijećnice. Solist i umjetnički voditelj tog koncerta bio je glasoviti oboist i blok-flautist Andreas Helm. Prirodni barokni rogovi posebno su se, pak, iskazali sljedeće večeri u Bachovom Prvom Brandenburškom koncertu, uz koji je izveden i jednako virtuozan, ali intimniji Četvrti. Deseta Korkyra u toj prigodi nije propustila publiku podsjetiti i s njom proslaviti 300. godišnjicu nastanka Bachovih Brandenburških koncerata.
Osim u Korčuli, festival i ove godine putuje otokom i kopnom: Orebić, Viganj, Pupnat, Vela Luka.
Drugi glazbeni izvanbarokni izlet publici je sinoć u korčulanskoj katedrali priredio Trio Eusebius. Violinistica Eva Šulić, violončelistica Tonka Javorović i pijanist David Vuković svirali su Mozarta i Schuberta, a potom i skladbu “Espressioni notturne” hrvatskog skladatelja Petra Bergama. Svoje majstorstvo i umjetničku zrelost upravo začudnu za tako mlade glazbenike, ansambl je definitivno dokazao virtuoznom i od muzikalnosti prštećom izvedbom Beethovenovog Klavirskog tria u D-duru, poznatog pod nadimkom “Duh”.
Deseti Korkyra Baroque Festival traje do 14. rujna. Zaključit će ga norveški ansambl Oslo Circles, koji će svoj program “Ah, Venezia” 13. rujna izvesti i u Veloj Luci. Večeras (petak) u Pupnatu, sutra u Korčuli, a u nedjelju u Orebiću nastupa "Padovec & co", još jedan neuobičajen sastav koji čine gitarist Mislav Režić, flautistica Antigoni Tsalla i violist Wladimir Kossjanenko, dok pijanist Đorđe Stanetti recitalom u katedrali sv. Marka (ili ispred nje, ovisno o vremenu) u nedjelju svira Bacha.
I to nipošto nije sve. Uz otkrivanje treće stvarnosti na Vrniku, publika je najprije u Vignju, a potom i u Korčuli čula i kako zvuči peti element. Novi ansambl “Quinta Essentia” na festivalu je imao svoj debi, ali ta još jedna velika i važna korčulanska barokna priča zaslužuje biti zasebno ispričana. Nastavak slijedi.
