Ima nešto posebno uzbudljivo u dobrim krimićima koji su napisani na temelju stvarnih zločina. Čitatelja to stavlja u poziciju voajera zagledanog u najmračnije dijelove ljudske duše, onog koji baš nikada ne odvraća pogled od "krvi na cesti". Uzbuđenje je to veće ako mu je slučaj o kojem čita već jako dobro poznat iz medijskih napisa, na što se spretno i sretno nadovezalo literarno umijeće autora koji oko stvarnog zločina raspisuje one dijelove priče koji spadaju u čistu maštu.
U "Pacijentovoj tajni", romanu Loreth Anne White (Mozaik knjiga, urednik Vedran Bratušek, prijevod Andrej Bukarica, 19,90 eura), temelj za priču je stvarni zločin koji se dogodi u Kanadi i koji je doslovno šokirao cijelu zemlju. Tada je ubijena cijela obitelj – otac, majka, maleni sin, čak i njegov prijatelj koji se slučajno našao i kući, a ozbiljno je traumatizirana i slučajna svjedokinja, sestra tog drugog dječaka koja je susjedima donijela kolač.
Tu je obitelj odlučila ubiti tinejdžerica, članica te obitelji, jer su joj roditelji branili da se viđa s puno starijim dečkom koji joj je u zločinu i pomagao. Bila je ona najmlađa osoba u kanadskoj povijesti kojoj se sudilo za ubojstvo, a u toj je zemlji kazna za dijete mlađe od 14 godina za takav monstruozan zločin deset godina zatvora. Ovaj roman zapravo tematizira ono što je bilo kasnije: priču o potpunoj rehabilitaciji i je li ona uopće moguća, ali i zakonske odredbe da njezin identitet bude u potpunosti tajan.
Autorica ove priče sve to stavlja u kontekst brutalnog ubojstva žene koja je otišla trčati, da bi vrlo pomno gradeći priču policijske istrage, ali i napetosti kakve imaju najbolji psihološki trileri, ispisala roman u kojem se gubi linija između žrtve i zločinca. Baš zbog toga ovo je štivo vrlo uzbudljivo, doslovno do zadnje točke u zadnjoj rečenici.
