Kad je prošlog vikenda Hrvatsku i Zagreb posjetio papa Benedikt XVI, bio je to središnji društveni, politički i vjerski događaj u državi. Ali, je li to možda bio i kulturni događaj? I je li opravdao ulaganje od oko četrnaest milijuna kuna (ili oko dva milijuna eura) koliko je navodno posjet pape Ratzingera stajao ovu siromašnu državu i valjda podjednako tako siromašnu Katoličku crkvu koju financiraju i svi porezni obveznici? Kao prvo, papa Ratzinger teolog je i katolički pisac, jedan od najplodnijih u posljednje vrijeme, profesorski odmjeren i vrlo čitan i prevođen diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj. U Zagrebu je posjetio i Hrvatsko narodno kazalište (koje je baš za svoj 150. rođendan zbog pape, a ne zbog jubileja dobilo ponešto novog asfalta, novi bočni ulaz sa zapadne strane, svježe obojene zidove i osvježene tapete). U HNK je održao govor javnim djelatnicima, među kojima je bilo i podosta kulturnjaka svih godišta i dometa. Doduše, Joseph Ratzinger je kao kardinal i kao prefekt Kongregracije za nauk vjere prije nepunih deset godina već bio u jednom zagrebačkom kazalištu, i to Kazalištu Komedija, dakle u zgradi koja je poslije Drugoga svjetskog rata oduzeta zagrebačkim franjevcima i još im nije vraćena. Tada je u Komediji sudjelovao na skupu kojim je odana počast hrvatskom kardinalu Franji Šeperu koji je bio Ratzingerov prethodnik na mjestu pročelnika važne Kongregacije. Tako je Joseph Ratzinger ušao u čak dva zagrebačka kazališta, a taj podatak ne bi trebali zaboraviti zagrebački kroničari. A svaki posjet pape nekoj zemlji i nekom društvu i kulturni je događaj sam po sebi, kao što bi kulturni događaj mogla biti i svaka misa. Jer se na misi pjeva i svira, jer se može i propovijedati na nadahnut, literarni način, jer turisti koji pohode neku zemlju baš na misama mogu podosta doznati o tome u kakvu su zemlju došli, kakva je atmosfera i duhovnost u njoj, kakve su umjetnine po crkvama...
(Kolumnu Denisa Derka u cijelosti pročitajte u Obzoru, subotnjem prilogu Večernjeg lista)
Naravno da je kulturni događaj. Papa je sam po sebi, a pogotovo kada tu službu nosi jedan Ratzinger, nositelj europske povijesti i kulture.