Jedna pusta ledina, neko smeće i kojekakvi ostaci na njoj, na maloj hrpici pijeska i mrtvo tijelo. Tijelo je ono Piera Paola Pasolinija, velikog redatelja, pisca, filozofa... Na temelju njegovih tekstova autor Gianni Borgna stvorio je monodramu “Jedna mladost neizmjerno mlada”. U produkciji Teatra Stabile del Friuli Venezia Giulia iz Trsta ovu je monodramu režirao Antonio Calenda, a glumi Roberto Herlitzka. Vidjeli smo je na sceni ZKM-a u sklopu ciklusa Europa u ZKM-u.
Kako je zapravo umro Pasolini? Ubijen je, a ovo teatarsko djelo sugerira ono što su pokazala istrage vođene u 21. stoljeću (ubijen je 1975. godine), da ga je tuklo više, a ne jedan počinitelj. No možda to za ovu tužnu priču i nije najvažnije. Glavni lik ove monodrame – sa sjajnim glumcem na sceni – zapravo su nevjerojatno poetski razigrani Pasolinijevi tekstovi koji kao da su predvidjeli kako ćemo živjeti – danas i ovdje, u zemljama napučenim šoping-centrima, u pustoši mladosti bez smisla, u sistemima u kojima je biti drugačiji još uvijek razlog da te netko nasmrt prebije.
Zbog tih prelijepih tekstova nemjerljiva je šteta što su se ZKM-u dogodili tehnički problemi, pa su titlovi predstave na trenutke nestajali, brzali ii kasnili. Velika šteta jer to je umanjilo čar i ritam predstave koju je trebalo vidjeti. I zapamtiti.
