"Buffalo Soldiers" nije prvi američki film koji u naša kina dolazi tri godine nakon premijere, no ovaj put naši distributeri doista nisu krivci. Zbog svojeg otvorenog antimilitarističkog stajališta, film Gregora Jordana nimalo nije bio poželjan u SAD-u poslije 11. rujna, pa je nakon premijere u rujnu 2001. čekao gotovo dvije godine početak kinoprikazivanja.
S takvim renomeom, od filma se očekivalo puno jer doista za sprdanje nema zahvalnije teme od vojske. No u priči, smještenoj u dane pred pad Berlinskog zida, o vojniku Rayu Elwoodu, koji u američkoj bazi u Njemačkoj preživljava proizvodeći drogu, toliko je trapavosti i slijepog jurišanja na vojničku glupost da je gledatelju vrlo lagano zauzeti potpuno drugačije stajalište od onoga koje bi Jordan htio.
Sama priča o fakinu u vojsci nije nimalo loša, ali ni originalna, no veliki plus donose glumački nastupi Joaquina Phoenixa i Scotta Glenna. Zapravo film je prilično zabavan u početnim minutama, kada podsjeća na svijet "Kvake 22" i filma MASH. Međutim, potpuno zanemarujući logiku (američki tenk divlja po ulicama Karlsruhea, a Nijemci sve mirno promatraju), Jordan kritiku spušta na razinu jeftina vica, koji vrlo brzo postaje dosadan.
"Buffalo Soldiers" imao je velik potencijal. I u humornom prikazu vojničkog života, ali i u romantičnom podzapletu u kojem se Elwood spetlja s kćeri nadređenog časnika, no Jordan je odlučio naglasak staviti na akcijsko-trilerski zaplet, koji bez logičnosti jednostavno nije mogao biti uvjerljiv. Uostalom, kao što ni "Buffalo Soldiers" s takvim stajalištem nije mogao biti bolji. (J. J.)
