Nitko nije ništa poduzeo da me uvjeri ili da traži moj doprinos ili sudjelovanje na bilo koji način i u bilo kojem obliku. Oni će pokušati uništiti reputaciju nečeg tako izvrsnog. Vrlo je opasno to što su ovdje napravili, bez poštovanja.
Rekao je to njemačkoj državnoj novinskoj agenciji bivši kultni pjevač Sex Pistolsa Johnny Rotten, pravim imenom John Lydon, komentirajući ideju da bi redatelj Danny Boyle, između ostalog poznat po “Trainspottingu”, trebao snimati seriju “Pistol” o njegovu bendu. Serija će se raditi prema knjizi memoara “Usamljeni dječak” Stevea Jonesa, gitarista te osnivača tog britanskog benda.
Pistolsi, kako ih mnogi zovu, u povijest glazbe ušli su više zbog stava i utjecaja na kulturu, a manje zbog svog sviračkog umijeća koje je bilo daleko ispod prosjeka. Svirali su svoj punk nekoliko godina, točno u drugoj polovici 1970-ih kada su hard rock bendovi prve polovice tog desetljeća poput Led Zeppelina i Deep Purplea počeli ustupati mjesto mlađim, divljim snagama. Prvi su takav bend bili Ramonesi, za njima su slijedili upravo Pistolsi, pa Clash i još neki bendovi. Buntovnog stava, s pjesmama koje su prosjeku duge dvije minute i usklicima o anarhiji, Rotten i Jones utjecali su na duh gotovo svih punk bendova koji su došli nakon njih. Postali su poznati i po sloganima, poput Rottenove majice s natpisom Pink Floyd kraj kojeg je dodao “mrzim” kako bi istaknuo što misli o tom bendu. Mnogo godina kasnije opetovano je naglašavao kako ne da ne mrzi Floyde, već je razmišljao o tome da nastupa s njima.
Pjesme poput “Anarchy in the UK”, “God Save the Queen” te “Pretty Vacant” ušle su u anale, ali nakon brzog starta Pistolsi su dosegli vrhunac i stali. Bend je postao poznat i po tragedijama. Basist Sid Vicious umro je od predoziranja već 1979., a bio je osumnjičen da je ubio svoju 20-godišnju djevojku Nancy Spungen. O njihovoj je vezi snimljen i film “Sid i Nancy”. Bili su to mladi životi, nasilno prekinuti u ranim 20-ima. Mnogi su fanovi Pistolsa bili još i mlađi, a ikonografija benda održala se posebno među tinejdžerima i do danas. Mladih pankera ima i danas na zagrebačkim, čakovečkim i osječkim ulicama.
Bend je izdao jedan jedini album; “Never Mind the Bollocks, Here’s the Sex Pistols” izašao je na jesen 1977. godine, nekoliko mjeseci nakon što je umro tvorac rock ‘n’ rolla Elvis Presley. Raspad grupe uslijedio je već sljedeće godine. Bilo je to novo vrijeme, a samo nekoliko godina kasnije eksplodiralo je više žanrova koji su obilježili 1980-e: heavy metal, stadionski rock te novi val koji je došao i u tadašnju Jugoslaviju. Punk je utjecao na sve ove pokrete, pa i na heavy metal bendove Iron Maiden te Motorhead.
Serija o Sex Pistolsima koju će Boyle raditi trebala bi imati šest nastavaka: Anson Boon glumit će pjevača Lydona, a Louis Partridge Sida Viciousa. Snimanje bi trebalo početi već u ožujku.
– Trenutak je to u kojem su se britansko društvo i kultura zauvijek promijenili. To je bila i točka kad je eksplodirala britanska ulična kultura u kojoj su obični mladi ljudi bili u središtu te su oslobodili svoj bijes i svoju modu. I svi su to morali gledati i slušati – rekao je Boyle, najavljujući svoj novi projekt.
Kako piše BBC, serija snimljena prema Jonesovim memoarima trebala bi demistificirati mnoge aspekte benda i prikazati koliko su njegove članove mučile kritike koje su im bile upućene ili kako su se pak morali na silu ponašati u skladu sa svojim imidžom.
Rottenove negativne riječi o seriji prije nego što je snimanje i započelo možda se mogu povezati s teorijom da će serija zapravo otkriti da su Sex Pistolsi bili prevara, bend koji je na silu stvorio štemerski imidž. Da će se to moći vidjeti na ekranu najavljuje tabloid Daily Mirror koji piše, u klasičnom stilu britanskih novina koje se uvijek mora uzeti s barem jednim zrnom soli, da u memoarima stoji da su Sex Pistolsi “bili daleko od revolucionara”, te da su bili “proizvedeni boy bend”. Stvoreni su prema zamislima njihova menadžera Malcolma McLarena koji je umro prije deset godina.
Pjevač Lydon, glavno lice benda, nije htio u britanskim medijima komentirati seriju, ali dva mjeseca prije početka snimanja za njemačke je medije o njoj rekao sve najgore: ona će pokušati uništiti ugled i nasljeđe benda te je treba smatrati otrovnim djelom. Dodao je da će se serija snimati bez njegova pristanka ili bilo kakvog doprinosa. Bit će zanimljivo pratiti znači li to da bi se zaista mogla dogoditi neka vrsta ‘demistifikacije’ Sex Pistolsa ili pak je Lydonov bijes uperen u nekom drugom pravcu.
Sex Pistolsi zasigurno su utjecali i na hrvatsku i jugoslavensku punk-scenu koja je ubrzo postala dio šireg novovalnog pokreta. Rani jugoslavenski pankeri, poput Pankrta, Parafa, Pekinške patke ili Prljavog kazališta u ranoj fazi slušali su Pistolse, Ramonese i Clash. Rotten je nakon raspada svog matičnog benda osnovao grupu Public Image Limited s kojom je posljednji put u Hrvatskoj svirao prije osam godina.
Jasenko Houra, osnivač Prljavog kazališta te alfa i omega grupe koja je dobrim dijelom i počela kao punk-bend, govori nam da su Sex Pistolsi kao i cijeli punk-pokret, uz Rolling Stonese, bili jedan od ključnih okidača za njegov ulazak u rock and roll.
– Kad sam čuo njihov prvi album “Never Mind the Bollocks...”, bio sam šokiran. Možete misliti što je za nas klince to značilo. Možda sam ja zbog pjevača Joea Strummera nekako više pobornik Clasha, ali i Sex Pistolsi su mi ostali u odličnom sjećanju. Čuo sam album odmah čim je izašao – govori nam Houra. Prvi album Prljavog kazališta iz 1979. djelomično i zvuči kao punk-ploča, a pjesma “Moj otac je bio u ratu” Kazališta isto se tako našla i na jugoslavenskoj kompilaciji “Novi punk val” koja je izašla 1981. godine.
– Znate – govori nam Houra – tada tih formulacija i nije bilo kao danas, nismo baš razlikovali punk i novi val, bilo je tu svega.
– Čak su neki i AC/DC tada promatrali kao punk bend – dodaje tvorac kultnog benda te naglašava da su za njega ključni stupovi punka brisanje linije koja razdvaja publiku i bend te poruka koju izvođači šalju. Ne i tehničko umijeće.
Kroz smijeh nam priča Houra:
– Sjećam se jednom kada smo nastupali s Psihomodo popom, a sve do početka koncerta njima nije došao drugi gitarist. I Davor Gobac i ostali uzmu nekog dečka iz publike i kažu mu: ‘Svirat ćeš s nama’. Ali ja ne znam svirati, odgovara on. Nema veze, odgovaraju ljudi iz benda, imaš kožnu jaknu, to nam je dosta, a akorde ćemo te naučiti. I počnu oni njega učiti akorde. Pokažu mu kako treba držati ruku na prvom i on to savlada, ali onda treba drugi akord odsvirati, pomaknuti ruku, i to nikako ne ide. Ja promatram i umirem od smijeha. Ta vremena nemoguće je objasniti, ali ih ne možeš ne voljeti – zaključuje Jasenko Houra.
I upravo spomenuti Davor Gobac iz Psihomodo popa potvrđuje nam da je ‘brisanje linije publika – izvođač’ bila jedna od ključnih stvari: punk se svirao, kaže, u malim klubovima i ‘rupama’ dok je Led Zeppelin nastupao na ogromnim pozornicama.
– Bio je to glas radničke klase i ceste. Ali isto tako, na prvom koncertu Led Zeppelina, od 200 ljudi u publici njih 70 kasnije je postalo svjetski poznato, postali su glazbenici, režiseri... – govori nam Gobac i dodaje da se točno sjeća prvog trenutka kad je čuo Sex Pistolse.
– Bio sam u sedmom osnovne 1977., tad sam nosio frizuru ‘beatlesicu’ kada je moj čupavi prijatelj, hašomon kako smo ih tada zvali, pustio pjesmu. Meni je to bilo nešto sasvim drukčije, zvučalo je kao jedna duga pjesma. Ubrzo sam nabavio singl “God Save the Queen”, sjedio sam doma i buljio u njega. Još i danas ga imam – nastavlja pjevač Psihomodo popa.
– Glazba koju su Sex Pistolsi stvarali bila je pod utjecajem Ramonesa koji su pak ponešto uzeli od Iggyja Popa i garažnih bendova iz 1960-ih. No Pistolsi su stvorili svoj stil koji je obilježio generaciju. Ja sam tada postao panker, i ostao sam to do danas – govori nam Gobac.
Izvorni punk-pokret nije dugo trajao i ispuhao se već na samom kraju 1970-ih. Nakon njega došao je i postpunk, žanr koji je spajao nešto sporiji punk s nekim drugim stilovima, poput elektronske glazbe. Joy Division je bio možda najpozatniji predstavnik tog žanra.
– Ma Pistolse je rasturila lova. Johnny Rotten i menadžer Malcolm McLaren brzo su se posvadili zbog toga, a i Clash je ušao u slične probleme – zaključio je Gobac, jedan od hrvatskih glazbenika kojeg se najprije asocira uz punk.
Ovih se dana Lydon u britanskim medijima pojavio u jednoj sasvim drugoj ulozi: 64-godišnji je pjevač u intervjuu pobliže objasnio kako se brine o svojoj 14 godina starijoj supruzi koja boluje od Alzheimera. “Kada smo zajedno u javnosti, zna vikati da je pokušavam ubiti”, tvrdi pjevač.
– Čim vidi grupu ljudi i krenu bljeskalice, počne paničariti. Ponekad zna reći užasne stvari poput: ‘Pokušava me ubiti’. Potpuni stranci će automatski misliti da pomažu ako se umiješaju. Sve vrste tenzija brzo porastu – rekao je Rotten u intervjuu za talk show Loose Women. Na pitanje kako se brine o sebi, kaže: “Jednostavno se ne brinem”. Ove će jeseni diljem Velike Britanije ipak krenuti na turneju u kojoj promovira svoju nedavno objavljenu knjigu “Mogao bih biti u krivu, mogao bih biti u pravu”. Prvotno je odgođena zbog pandemije koronavirusa.
Usto je Lydon, koji inače živi u Los Angelesu, nedavno među svojim ljevičarskim prijateljima i pratiteljima izazvao i nekoliko političkih kontroverzi: podržavao je izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, a na prošlogodišnjim američkim izborima i Donalda Trumpa. Što se pandemije tiče, u razgovoru za britanski Guardian rekao je da mu ona nije drastično promijenila život.
– Nora i ja nismo vrlo društvene životinje. Imamo prijatelje, ali ne izlazimo puno, tako da to i nije neki gubitak – rekao je Johnny Rotten.
Oduvijek volim punk... ali glas radničke klase, možeš mislit... Roditelji su im bili radnička klasa, a oni su bili cugeri i đankoze bez dana radnog staža... zahvaljujući tome i jesu radili genijalnu glazbu, ali nemojmo pretjerivati i romantizirati stvari