Iako je gitaristički blues egzistirao i prije negoli je na njegovu
scenu stupio Johnny Winter, nakon njegova nastupnog albuma Progressive
Blues Experiment – naprosto ništa nije bilo kao do tada. Svojim
radovima nadareni je Teksašanin ispisao neke od najuzbudljivijih
stranica žanra, miješajući ga katkada s rock and rollom, ali uvijek
ostajući vjeran njegovim autentičnim načelima.
U njegovu trenutnu formu uvjerit će se 29. listopada i zagrebačka
publika, a taj smo povod iskoristili za kratak razgovor o prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti – Johnnyjevoj, i bluesa općenito.
• Koga smatrate svojim
najvećim uzorom – tko je najviše utjecao na Vaše sviranje, a tko na
pjevački stil?
– Što se pjevanja tiče, svakako Bobby Blue Bland i Ray Charles. S druge
strane, svirački stil najviše dugujem T-Bone Walkeru, Chucku Berryju,
BB Kingu, Muddyju Watersu, Robertu Johnsonu i mnogim drugima – no,
uvijek sam nastojao izbjeći kopiranje.
• Uvijek spominjete da
Vam je san bio raditi s Vašim glavnim herojem Muddyjem Watersom, s
kojim ste napokon ostvarili suradnju radom na tri njegova albuma s
kraja 70-ih. Kakav je dojam na Vas ostavio?
– Muddy je istinska klasa i pravi džentlmen – ta suradnja definitivno
je vrhunac moje karijere.
• Prije nekog vremena
izjavili ste da radite na novom projektu posvećenom starom bluesu,
naslovljenom Roots. Ima li novosti o tome?
– Upravo je u tijeku odabiranje materijala za taj album – više novosti
o tome čim bude prilike. No ono što znam već sada to je da će na njemu
raditi sjajan bend: Paul Nelson na gitari, basist Scott Spray i bubnjar
Vito Luizi, uz dodatak specijalnih gostiju.
• Što mislite o današnjoj
sceni bluesa? Postoji li na njoj neko ime koje posebno izdvajate?
– Jako mi se sviđa ono što rade Derek Trucks i Eric Sardinas. Današnji
blues je OK, ali nužno mu je potrebna injekcija svježe krvi.
• A od Vaših suvremenika?
Clapton? Hendrix, Duane Allman...?
– Sve su to izvrsni svirači, ali Hendrixu nitko nije ravan.
• Jesu li zdravstveni
problemi na bilo koji način utjecali na Vaše sviranje?
– Ne, zapravo sam u boljem stanju nego što sam bio u zadnjih puno
godina. Sada sam stvarno “čist”, i sve što me muči jest kuk, zbog kojeg
sam prisiljen svirati sjedeći. Što se drugih stvari tiče, sve je u redu.
• Američki rock bend
Smashing Pumkins posvetio Vam je instrumentalnu temu “Tribute To
Johnny”. Jeste li je čuli i sviđa li Vam se?
– Ne, ali sam čuo za nju i to je stvarno lijep kompliment.
• Što Vaši zagrebački
fanovi mogu očekivati od nastupa u srijedu? Kako ste zamislili
set-listu?
– Pripremili smo odličan blues show, s nešto ubačenoga rocka. Ne bih
htio dodati ništa što bi pokvarilo iznenađenje, ali reći ću da smo i
bend i ja uzbuđeni zbog zagrebačkog koncerta.
RAZGOVOR Blueser Johnny Winter uoči nastupa u Zagrebu