Reći da je nova australska produkcija klasične južnjačke drame, uprizorena malo dalje na jugu u kazalištu Sydney Theatre Company, oduševila kritičare bilo bi premalo. Kritika i publika ne mogu dovoljno nahvaliti predstavu u režiji Liv Ullmann, s Cate Blanchett kao Blanche DuBois, i Joelom Edgertonom i Robin McLeavy kao Stanleyjem i Stellom Kowalski, koja nakon uspjeha "down under" trenutačno osvaja i njujoršku publiku, gostovanjem u BAM Harvey Theateru u Brooklynu.
- Naravno, ja sam njezina velika obožavateljica – priznaje Blanchett dodajući da su njezin suprug i ona kao ravnatelji kazališta htjeli Ullman baš zbog njezina neameričkog pristupa.
- Mi koji govorimo engleski mislimo da tu dramu poznajemo bolje nego što je zapravo znamo, gledamo je kroz film i kroz klišeje koje imamo kada su u pitanju ljudi s juga.
Norveška legenda glume kaže da je put do razumijevanja Williamsa našla kroz glazbu:
- Bilo mi je sasvim jasno, kad sam dramu počela čitati, da moram doznati više o bluesu. Jer istina u ovoj drami je izbjegavanje istine, a blues je način da kažeš nešto kad nemaš riječi za to. Također znam da je Williams, dok je pisao tu dramu, stalno slušao gramofon. Uglavnom grupu The Ink Spots.
Liv Ullmann su uspoređivali s arheologom koji kopa po dubinama svojeg lika da bi potpuno pronikla u njega, a Cate Blanchett s arhitektom koji gradi lik koristeći napisano u drami ili scenariju kao temelje. Ullmann je vrlo zadovoljna što može iz neposredne blizine, kao redateljica, gledati glumičinu izvedbu:
- Mnogo naučiš od loših redatelja. Ja znam kako neki redatelji stalno pričaju i pričaju, izgaze tvoju maštu, i više to nikako ne možeš izvesti. Dobri redatelji su izvrsna publika.
Blanchett dodaje da postoje i drugi načini komunikacije osim govora:
- To se odnosi prije svega na prenošenje kroz ono što im se događa u očima, u gestama koje koriste. Liv ima vrlo neočekivan i razoružavajući emotivan život. Neke od Blancheinih gesta su Livine.
U Ullmanninu viđenju Blanche DuBois nije baš velika glumica, i malo koga može uvjeriti u to da je ono što se pretvara da jest, klasična južnjačka ljepotica – osim povremeno sebe samu.
To je uloga koju sam ja mogla odglumiti kad sam bila mlađa. Ali, da budemo pošteni, ma koliko dobra glumica smatram da sam ponekad uspijevala biti, ne bih je nikad mogla izvesti onoliko briljantno koliko je Cate glumi. Cate je vrlo ranjiva, ali ti to ne pruži odmah. Ja odmah idem van s dobrim stvarima, a njezine dobre stvari su unutar nje.