Dobra vijest za sve kajkavce stiže iz udruge Kajkavska renesansa.
– Napokon smo dobili internacionalni ISO 639-3 kod za kajkavski književni jezik od 16. do 19. stoljeća, s pojedinačnim djelima u 20. stoljeću. Taj jezik i književnost pisana na njemu vjerojatno su najvažnije naslijeđe kajkavaca – objašnjava Međimurac Mario Jembrih, jedan od autora projekta revitalizacije kajkavskog.
Upravo je on sastavio dopis sa zahtjevom za dodjelu koda, uz podršku uglednih jezikoslovaca. Kod dodjeljuje institut SIL International u SAD-u, a “zeleno svjetlo” dale su i druge internacionalne organizacije poput linguistlist.org. No, cijela je procedura trajala čak dvije godine!
Različit od govornog
– Kod za kajkavski književni jezik je kjv, a preuzela ga je već engleska Wikipedija koja je standard za sve druge Wikipedije. Samo da objasnim, dobiveni kod se ne odnosi na današnji govorni kajkavski jezik, koji se razlikuje. Nažalost, neki nastavci u padežima su nestali, a i puno riječi već je zaboravljeno. No, kajkavski književni jezik povezan je s današnjim kajkavskim i uz malo truda većini je kajkavaca razumljiv. Najvažnije je da nije izumro, a djela na njemu izvode se i danas. Primjerice, Krležine “Balade” uglazbio je Darko Rundek i često se izvode u kazalištu, a djelo “Kinč osebujni” Petra Berke nedavno je izvedeno u Mariji Bistrici – ističe Jembrih i upozorava da je kajkavski književni u hrvatskoj javnosti i školstvu marginaliziran, a u svijetu je praktički potpuno nepoznat.
– Sad je dobio mjesto koje mu i pripada među svjetskim jezicima – napominje i dodaje kako rječnik kajkavskog književnog jezika, čije je izdavanje inicirao Miroslav Krleža, sadrži kajkavske riječi iz više od 400 književnih izvora. Centar kajkavske književnosti i jezika bio je Zagreb. Prva je tiskara rad počela u Nedelišću pokraj Čakovca 1573. godine, i u njoj je ubrzo tiskana i prva kajkavska knjiga “Dekretum” Ivana Pergošića.
Doprinos Međimuraca
– To je službeno početak književnog kajkavskoga jezika. Knjiga je tiskana pod pokroviteljstvom Zrinskih. Međimurci su, inače, dali velik doprinos kajkavskom. Ignac Sentmartoni iz Kotoribe napisao je prvu kajkavsku gramatiku, Franjo Sušnik je zajedno sa Zagorcem Andrijom Jambrešićem napisao veliki kajkavsko-latinski rječnik, a Petar Berke iz Štrigove je napisao “Kinč osebujni”... – nabraja Jembrih, te napominje kako je u aktualnoj promociji kajkavskog puno napravio Kristian Novak s nagrađivanim romanom “Črna mati zemla”, u kojem su dijalozi i na međimurskom kajkavskom, kakav se govori u Sv. Martinu na Muri i okolici.
>>U teatru je autor teksta uvijek u poziciji nemoći
