Sjećate li se one vrlo važne srednjoškolske lektire koju nikada niste pročitali, a na neku foru uspjeli ste smuljati profesoricu i rekli si: “Ma imam cijeli život da je pročitam”? Međutim, prošle su već godine, a vi i dalje niste pročitali “Zlatarevo zlato”, “Hamleta” ili “U registraturi”. Možda ste i pokušali, ali glava vam klone već na prvom pjevanju “Ilijade” i to nikome nećete priznati. Ili vas je možda sram što niste pogledali neke od najpoznatijih filmskih klasika? Uvijek zaspite na polovici “Kuma” i nikad se niste mogli natjerati da pogledate baš sve “Ratove zvijezda”? Svatko od nas ima takvu malu tajnu – s police nas osuđivačkim pogledom promatra “Zločin i kazna”, a u zaboravljenom folderu na računalu virtualnu prašinu skuplja kopija Kubrickova klasika “2001: Odiseja u svemiru”. Dodajmo tome i općepoznatu činjenicu da baš nitko nije pročitao cijelu “Potragu za izgubljenim vremenom” ili “Uliksa”, a tko kaže da jest – pretpostavlja se da laže. Porazgovarali smo stoga s nekima od naših istaknutih književnika i filmaša i saznali njihove grešne književne i filmske propuste.
Goran Tribuson
Premda sam na Filozofskom fakultetu završio studij jugoslavistike i komparatistike, nikada nisam pročitao “Smrt Smail-age Čengića” Ivana Mažuranića. A i sada dok traje karantena, iskreno ne osjećam nikakvu potrebu da to pročitam. No, sada sam pročitao i svima preporučam da pročitaju novi roman mog dragog prijatelja Ivice Prtenjače - “Plivač”.
Andrija Škare
Nikad nisam pročitao “Fahrenheit 451” Raya Bradburyja i da, mrvicu me sram. Nema pravog razloga zašto nisam pročitao baš tu knjigu, možda samo nije došla na red, a osim toga nitko mi je nije baš onako srčano pohvalio, predstavio kao nešto što se baš mora pročitati. I dalje će neko neodređeno vrijeme čubiti na klupi za pričuve i čekati svoj trenutak. Trenutačno čitam “Fiziku tuge” Georgija Gospodinova - topla, topla preporuka. Kada želim razbiti poezijo, onda uzmem Vladu Bulića i njegovu zbirku “100 komada”, a kad sam na pola puta između poezije i proze - Antu Zlatka Stolicu i njegovu divnu “Blizinu svega”.
Nora Verde (Antonela Marušić)
Niad nisam pročitala Tolstojevu “Anu Karenjinu”: očekujem zgražanje sa svih strana nakon što sam autala ovaj strašan fakt. Počelo je s glupom tinejdžerskom okladom: u društvu svojih prijatelja jedne večeri, sjedeći na Peristilu, izjavila sam kako ću se uspjeti upisati na fakultet književnosti, a da je nikad neću pročitati. I uspjela sam, fakultet sam upisala, okladu dobila, a Karenjinu, osim nekoliko ulomaka, nisam pročitala do danas. A iako nisam ljubiteljica preporuka, dat ću ih nekoliko: Lucia Berlin “Priručnik za spremačice”, Arundhati Roy “Ministarstvo potpune sreće”, Dubravka Ugrešić “Kultura laži”.
Korana Serdarević
Iako neprestno iznova čitam kanon, jer predajem u gimnaziji, a i autorica sam udžbenika, sigurna sam da nisam pročitala mnoštvo klasika koje bih, kako misle ovi ili oni, ipak "morala". Tako, ako govorimo o velikim naslovima, nikada nisam pročitala "Rat i mir". Pokušala sam, odustala, i nisam mu se nikada vratila. Međutim, nikada mi nije neugodno priznati da nešto nisam pročitala, jer to obično znači da me to nešto nije privuklo. A iskreno da vam kažem, što se velikog Tolstoja tiče, ni "Ana Karenjina" mi nije nikada bila baš za pasti u nesvijest. Što da radim. Ja sam nekako uvijek bila u taboru Dostojevskoga.
Što se tiče mojih preporuka, za one koji nemaju kućne biblioteke, svakako preporučujem divne knjige koje se mogu naći online: Zoran Malkoč, "Groblje manjih careva" (meni inače jedan od dražih kratkopričaša), poeziju Ivice Prtenjače, Krešimira Bagića, Marije Andrijašević, Andriane Škunce, a ako imate u kućanstvu učenika, iskoristite njegovu EDU.hr adresu i loziku i skinite si PDF sa stranice eLektire, gdje su djela koja možda nikada niste pročitali, i sada imate savršenu priliku.
Marko Gregur
Trenutno čitam jednu stariju knjigu profesora Žmegača “Književno stvaralaštvo i povijest društva” u kojoj sam pročitao Adornov aforizam da je umjetnost magija oslobođena laži koja tvrdi da je ta magija istina, što me u ovoj situaciji podsjetilo na Orwellovu 1984. koju nikad nisam pročitao, iako sam se u više navrata, odnosno rasprava, uvjerio da jesam. Kad smo kod Orwella: Životinjska farma, ista stvar. Nula. S druge strane, Uliksa sam čitao nekoliko puta, a zakleo bih se da ga nikad nisam vidio. Trenutno čitam i “Više ih umire od tuge” američkog klasika Saula Bellowa, dovršavam “Hanu” češke autorice Alene Mornštajnove, a počeo sam i roman “Dva prsta iznad gležnja” koji je napisao Andrija Škare. Za mene virus ne stvara razliku, svaki dan se stavljam u samoizolaciju u kojoj čitam i pišem. To je kronično, a ne koronično stanje.
Andrej Korovljev
Nikada nisam pogledao mjuzikl “Carousel”. Jednostavno nisam ljubitelj mjuzikala. Ni “Ninotchku”, to su sve žene iz moje obitelji voljele, pa sam valjda razvio averziju kao klinac. A nisam pogledao ni “Tramvaj zvan čežnja”. Ne znam zašto - valjda me odbijao naslov. Trenutno gledam propušteno filmsko štivo, filmove i serije prigodne ovim kataklizmičkim vremenima i naravno pitke laganice za opuštanje nadraženih živaca. Evo kratke liste: serija “Nepokoreni grad”, “Invazija tjelokradica” Phillipa Kaufmana (fenomenalan SF film, danas se takvi filmovi rijetko snimaju), “Veliki Lebowski” (pogledao sam ga toliko puta da znam svaku repliku napamet i opet me urnebesno nasmije) i “Anđeo Uništenja” (divna satira o društvu aristokrata koji nakon večere shvate da iz nepoznatih razloga ne mogu izaći van četiri zida…).
Hana Jušić
Nisam nikad pogledala “Sedam samuraja”. Razlog je vjerojatno što je to mom tati jedan od najdražih filmova i uvijek mi je govorio da ga moram pogledati, no nikad nije došao pravi trenutak. Sad kad mi ga netko spomene, malo me uhvati sram i da budem iskrena, planirala sam ga napokon pogledati u karanteni. Za karantenu je super i japanski film “Žena na dinama”, u kojem se isto radi o ljudima koji ne mogu izaći iz kuće. Preporučila bih i jednu prigodnu knjigu - “Čarobnu goru” Thomasa Manna - svi u tom romanu leže u sanatoriju i bole ih pluća.
Dana Budisavljević
Nikad nisam pogledala "Ivanovo djetinjstvo" Andreja Tarkovskog. Nisam ga nikad ulovila na velikom platnu, a na malom nisam htjela gledati. Sada, prije svega želim nadoknaditi hrvatske i regionalne filmove koje sam propustila pogledati. Volim poznavati rad svojih kolega i biti svjesna konteksta u kojem živim i radim kao i mogućih i nemogućih filmskih dosega. Film koji bih svakako ponovo gledala zbog sličnosti potresa i lavine, i onoga kako se psihološki nosimo s takvim udarcem je film “Turist” švedskog redatelja Rubena Ostlunda. Preporučila bih čitateljima da prvo gledaju ono što su naši distributeri i producenti ponudili za besplatno gledanje - Kino Mediteran, Restart, Factum, a preporučila bih i pokoji naslov uz plaćanje da ih podržimo. Naravno tu su uvijek Netflix i HBO, ali toga se vrlo brzo zasitim. MaxTV, i videoteke drugih operatera, imaju jako dobrih naslova ako se malo dublje prokopa.
Vinko Brešan
Joj, teško pitanje. Sve sam gledao. Stvarno sve. Aha! Nisam pogledao “Tokijsku priču” Yasujirôa Ozua. Nemam baš neki razlog - prvi put kad je bilo u kinoteci, taj dan sam zaspao. Drugi put kad je došlo na program u Kinoteku, opet nisam mogao otići. I propustio sam. Sad gledam najviše HBO-ove serije. Ali moram priznati da sad nemam baš ni vremena, imam posla, čitam… Zadnje što sam gledao bile su serija “Outsider”, “Zero zero zero”, “Zločin protiv Amerike” i naravno - nova sezona “Westworlda”.
Igor Bezinović
Nikad nisam pogledao legendarni partizanski film Hajrudina Krvavca “Valter brani Sarajevo” (1972.) s Batom Živojinovićem u glavnom ulozi! Znam da svi znaju za taj film i da baš svi znaju za citat “das ist walter” iz filma, ali mi je jednostavno promaknuo iako je dio pop kulture… Preporučam animiranu seriju “Rick and Morty” jer se likovi u njoj stalno teleportiraju, što bi mnogi od nas voljeli raditi ovih dana :) Tko zna, možda mi i Valter dođe na red uz Ricka i Mortyja.
