Ne začuđuje vijest koja je nedavno stigla iz Hollywooda i koja kaže da će ovaj roman, ujedno i bestseler broj jedan New York Timesa, biti ekraniziran. Bude li film uzbudljiv kao roman, unaprijed možemo reći da je pred gledateljima veliki hit. “Sobarica” Nine Prose (Stilus, urednica Adriana Piteša, prijevod Dražen Čulić, 129 kuna) u svojoj je priči, ali i formi čisti kriminalistički roman. Na početku priče dogodi se ubojstvo, čitatelj prati potragu za ubojicom, a zadnji obrat u priči stiže posve neočekivano i kada svi misle da znaju sve što trebaju znati. No, ono što ovu priču izdvaja iz mora sličnih jest glavna junakinja i način na koji ju je kreirala Nina Prose.
Ona je po svemu posve obična mlada žena, koju život nije mazio. I baš zbog te svoje običnosti, jednostavnosti i svojevrsne prizemljenosti ona postaje neobično zanimljiv lik, i to ne samo u okviru klasičnog krimića. Ona nam, naime, priča o mnogim ljudima koji žive svuda oko nas, a koji su postali “nevidljivi” zbog svih problema s kojima se moraju nositi u životu. To su svi oni ljudi od kojih okrećemo glavu kada ih vidimo kako vade plastične boce iz kontejnera ili skupljaju polutrule namirnice s klupa na tržnicama. Ali zbog načina na koji se strelovitom brzinom mijenjaju naši životi, ti nevidljivi ljudi postaju i mnogi drugi, a ne samo oni čije je živote načelo siromaštvo, pa i bijeda. To su danas i ljudi koji nemaju pametne telefone, oni koji ne misle da će svijet stati nemaju li profil na nekoj društvenoj mreži ili ako ne žele davati basnoslovan novac kako bi odjećom bili u trendu, da spomenemo samo najjednostavnije načine diskriminacije koja danas vlada svijetom.
Na mnoge načine to su svi oni ljudi koji su (slučajno ili svjesno) odlučili plivati protiv društvene klime koja diktira pravila prihvatljivosti. Stoga je ovaj roman priča, ali i svojevrsna posveta, o svima koji su drukčiji. I zbog toga je uzbudljivo čitati kako autorica romana navija za svoju junakinju. I vodi je prema sretnom kraju.
