Zlatni lav za najbolji projekt izložbe " People meet in architecture" na bijenalu arhitekture u Veneciji dodijeljen je projektu "Architecture as air: study for chateau la coste" arhitekta Junya Ishigamia. Radi se o delikatnoj prostornoj instalaciji - 1 : 1 modelu zgrade, koja se bavi stvaranjem transparentnosti koja nije limitirana masivnim, solidnim strukturama. Instalacija se prije otvorenja u potpunosti strgala, no usprkos tome projektu je dodijeljena glavna nagrada uz obrazloženje žiria: " Žiri prepoznaje jedinstvenu i beskompromisnu viziju autora. Rad pomiče granice materijalnosti, vidljivosti, tektonike, tankoće i ultimativno arhitekure same po sebi".
Bijenale je manifestacija na kojoj se prezentiraju najradikalnije i najprogresivnije ideje na području arhitekture. Svako radikalno promišljanje arhitekture uključuje experiment čiji dio su elementi nepredvidljivosti i rizika, a eventualna oštećenja izložaka na bijenalu ne predstavljaju neuspjeh, niti neslavan kraj projekta, već dio tog procesa.
Hrvatski selektor arhitekt Leo Modričin kao temu ovogodišnjeg predstavljanja odredio je koncept plutajućeg hrvatskg paviljona koji bi se potencijalno mogao koristiti za buduće nastupe hrvatske na bijenalu. Kroz intenzivan proces suradnje četrnaest arhitekata iskristalizirala se ideja paviljona kojem nije unaprijed određena forma za sve buduće izložbe koje bi se unutar njega trebale prikazati, već bi teret teglenice - sadržaj koji ona prevozi, svaki puta drugačije definirao njeno oprostorenje.
Ovogodišnji paviljon - projekt hrvatskih arhitekata za nastup na venceijanskom bienalu nije zgrada koja bi trebala biti korištena za sve slijedeće nastupe i koja se srušila, već je on ideja paviljona koja je materijalizirana kroz efemernu konstrukciju napravljenu od čelične armaturne mreže, odnosno izrečena je prostornim jezikom. On je model prostora - misao o arhitekturi i jedna od faza u procesu njenog stvaranja, te je izgrađen u svrhu komuniciranja ideje na izložbi. Iako na bijenalu nije izložen, predstavljen je u prostoru Arsenala putem izvrsno osmišljenih grafičkih materijala i filmova kojima se prikazuje proces nastanka paviljona i njegovo predstavljanje u Rijeci i time je posredno prisutan.
Hrvatski paviljon je prepoznat sa strane međunarodne javnosti i stručnjaka kao jedna od najzanimljivijih I najuspješnijih nacionalnih prezentacija koja usko korespondira s glavnom koncepcijom bijenala i značajano doprinosi stvaranju diskursa. Upravo radikalnost i jasnoća koncepta i preciznost realizacije neupitno ga svrstavaju među najrelevantnije projekte na bijenalu.
Ivana Franke
