Sam pogled na američku umjetnicu Kiki Smith - razbarušena kosa kao u šumske vile i ekstremiteti posuti tetoviranim zvjezdicama nalik na Nut, egipatsku božicu neba čije se tijelo protezalo po zemlji i bilo prekriveno zvijezdama, a sunce je svakog jutra izlazilo iz njezina probavnog sustava, najbolji je odraz simbolike njezina umjetničkog rada. Duboko zadire u folklor svijeta, u bajke i vjerske ikone, bavi se temom smrtnosti, ljudskih tekućina, prirode i propadanja.
Obnavlja drevne priče o ženstvenosti i otkriva da djevičanske sile nikada nisu bile tako nemoćne kao što su se činile, one su kod nje žrtve patrijarhata. Zastrašujuće je široka opusa - stručna crtačica, slavna grafičarka i kiparica koja je radila sa svim zamislivim materijalima, uključujući pčelinji vosak, odbačene predmete, papir, staklo i broncu, snimala video i instalacijske radove. Nema relevantne planetarne kulturne manifestacije koja nije bar jednom predstavila njezin rad, a prvi put to će se dogoditi i u Hrvatskoj, točnije u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, gdje se 25. studenoga otvara njezina izložba, a koja se nakon Zagreba postavlja i u Galeriji umjetnina u Splitu (11. veljače 2022. – 27. ožujka 2022.).
Autor je izložbe ravnatelj NMMU-a Branko Franceschi, koji je poziv za izlaganje Kiki Smith uputio preko lanca privatnih poznanstava. I urodilo je plodom. Izložba je naslovljena "Slava: hrvatske umjetnice pozdravljaju Kiki Smith" jer radovi američke umjetnice predstavljeni su s radovima hrvatskih umjetnica iz zbirke NMMU-a koje su djelovale u posljednjih sto godina, a koje stvaralaštvom ostvaruju rezonancu i suglasje s njezinim radom.
- Kao i sa svim velikim umjetnicima, bilo je jednostavno dogovoriti se. Financijske nemogućnosti u kojima radimo navode nas na takav pristup jer mora postojati volja umjetnika da zanemari, koliko se to može, financijske aspekte izložbenog projekta. Transport i osiguranje za izvorno planiranu izložbu za nas su bili nemogući izdaci pa smo broj izložaka sveli na racionalni minimum i okrenuli se interkulturalnom i međugeneracijskom dijalogu. Dobro nam je došao i pristanak splitske Galerije umjetnina da se priključi projektu i tako financijski pomogne. Oni će pokriti trošak povratka izložbe, a katalog s njihovom i našom selekcijom radova ženskih umjetnica iz naše zbirke publicirat ćemo zajedno - kaže Branko Franceschi pa o tome koliko je bilo teško u pandemijskim uvjetima izložbu dopremiti u Zagreb nastavlja:
- Najveći je problem novac koji u biti sve rješava. Danas se, prema zadanim uzusima, putuje i transportira. Nažalost, zbog pandemije Kiki Smith neće doputovati u Zagreb, čemu se veselila. Zahvaljujući njezinoj želji da izlaže u Hrvatskoj, nakon godinu dana razgovora uspjeli smo izvorni koncept njezine samostalne izložbe preformulirati u skupnu izložbu. Smatram da je riječ o kustoski i kulturološki zanimljivijem konceptu. Srećom i ona je tako razmišljala i glatko dala svoj pristanak.
Bit će izloženo 19 njezinih radova - skulptura, tapiserija, crteža, grafika i instalacija, a postav otvara skulptura tautološki nazvana "Žena u kutu" i predstavlja ženu koja gola, pognute glave sjedi u kutu. Kustos smatra da ona govori sama za sebe.
Kontroverzni dani karijere Kiki Smith, kaže Franceschi, odvijali su se 80-ih godina. Zahvaljujući njoj, umnogome je promijenjen način na koji predstavljamo ljudsko tijelo i njegove tjelesne funkcije. Danas je takav pristup integriran u opći leksik suvremene umjetničke prakse pa ne izaziva kontroverze kao nekad. Tu je i dalje puno čarobnjačkog, tjelesnog, rodnih fenomena, zanima je smrtnost. Mračna je ili baš naprotiv?
- Naprotiv, njezini radovi, bez obzira na naboj propitivanja konvencionalnih i konzervativnih stavova, emaniraju oslobađajuću energiju, neku vrstu duhovnog svjetla koje vodi k boljem razumijevanju svijeta, prirode, onostranog, emotivnog, rodnog. Atmosfera njezinih izložbi može biti začudna, pomalo sablasna, ali je uvijek optimistična. Takva je i sama korespondencija s umjetnicom koja bi me u teškim trenucima organizacije uvijek opustila i uvjerila da će sve biti u redu i da će se izložba održati - veli Franceschi. A kada ga pitamo za njezin najkontroverzniji rad o kojem se puno polemiziralo, a to je, prema njegovu mišljenju, Pee Body iz 1992. koji predstavlja ženski akt u čučnju pri mokrenju, oko kojeg se širi zlatnožuti materijal. Do tada je nešto tako svakodnevno, a naturalistički prikazano, bilo nepojmljivo za muzejske prostore, pogotovo ako je motiv žena.
U tom kontekstu zanima nas je li rodno pitanje i prihvaćanje, odnosno neprihvaćanje ili slabije prihvaćanje umjetnica na likovnoj sceni još tema za raspravu?
- Danas možda više nego ikada, ali iz društvene pozicije poslije #metoo pokreta. Osobno sam više radio sa ženama umjetnicama, a recimo još je na kaselskoj Documenti 2007. godine kao najvažnijoj manifestaciji vizualne umjetnosti među izlagačima bilo 47 posto umjetnica. Naravno, statistika ne može predstavljati meritum jer umjetnost treba vrednovati kvalitetom, a ne rodom, ali je vrlo indikativna za trendove. O svemu treba raspravljati, ali rod ne može biti osnovni kriterij - kaže Franceschi koji, kako smo spomenuli, na izložbi Kiki Smith spaja s hrvatskim umjetnicama poput Slave Raškaj, Vlaste Delimar ili Naste Rojc, i to intuitivno, po osjećaju.
- Recimo, s Lopočima Slave Raškaj poveznica je intenzivan osjećaj za duhovnost prirode, s Vlastom Delimar posveta ženskom tijelu, a s Nastom Rojc jasno izražena svijest o položaju žene - kaže autor izložbe.
Inače, Kiki Smith (1954.) odrasla je u umjetničkoj obitelji s ocem Tonyjem Smithom, jednim od najvećih kipara američkog monumentalnog minimalizma, i majkom, opernom pjevačicom Jane Lawrence. Nije završila umjetničku akademiju i općeg je stava da dopušta da je vizija vodi k ostvarenju nekog umjetničkog rada. U mladosti je živjela s newyorškim underground umjetnicima, a ozračje osamdesetih s epidemijom HIV-a u njenim je djelima naglašene tjelesnosti pronašlo idealan odraz. Radila je s umjetnicima od kojih je pokojni David Wojnarowicz bio najveća zvijezda.
- Tada je primijećena kao nov glas koji umije iskazati nov osjećaj za tjelesnost i rod, a ostalo je povijest. Danas se smatra jednom od najvećih živućih umjetnika. Nadam se da će se do kraja ožujka 2022., dok njezini radovi budu izloženi u Hrvatsko,j uspostaviti lakši pandemijski trenutak koji će omogućiti njezin posjet i predavanja na likovnim akademijama. Susreti s umjetnicima koji su ostvarili svjetsku slavu snažan su poticaj lokalnim umjetničkim sredinama, stoga ćemo poduzeti sve da se njezin posjet dogodi - zaključuje Franceschi.
Ima jedan talijanski film , umjetnicko djelo a zove se" prljavi , zli , ruzni " kad ga covjek pogleda najezi se od umjetnosti i shvati da je film bio inspiracija Matanicu i Let3 bolesnicima , nekad su takvi zatvaranii u ustanove da ne zagade drustvo a danas djecu" građanski " odgajaju , sto rece Krleza u "baraki 5b" , buduce majke ,buducih krvoloka i monstruma