Krastev u knjizi (81 str.) upozorava da će pandemija koronavirusa imati najradikalnije političke posljedice u Europi, jer ugrožava temelje na kojima je izgrađen europski projekt – međuovisnost kao najpouzdaniji izvor sigurnosti i blagostanja.
"Zbog toga smatram da Europska unija nakon ove krize neće biti ista. Mogla bi se raspasti, mogla bi se preobraziti u pandan srednjovjekovnom Svetom Rimskom Carstvu za 21. stoljeće i biti Unija samo formalno, a mogla bi i postići stratešku autonomiju. Europska unija oduvijek je plod globalizacije, ali opasnost od deglobalizacije mogla bi je konsolidirati i jače integrirati. Jedno je sigurno: ovu krizu Europska unija neće moći tek tako nadići", smatra autor.
Krastev u sedam pouka o utjecaju pandemije koronavirusa, koje je nakon karantene pretočio u sedam paradoksa, navodi kako aktualna pandemija razotkriva mračnu stranu globalizacije, ali i djeluje kao njezin agent jer je virus najstrašniji na mjestima koja su gusto naseljena i povezana brzim zračnim prijevozom, kretanjem turista, izbjeglica te svakakvih poslovnih ljudi.
Također, virus je ubrzao trend prema deglobalizaciji koji je već pokrenula velika ekonomska kriza od 2008. do 2009. te je istodobno razotkrio i granice renacionalizacije. Autor navodi i da je strah od virusa u ranim fazama pandemije potaknuo stanje nacionalnog jedinstva kakvo mnoga društva nisu doživjela godinama, ali će dugoročno produbiti postojeće društvene i političke podjele.
Uz to, pandemija koronavirusa demokraciju je stavila na čekanje, barem u Europi, gdje su mnoge zemlje uvele izvanredno stanje i time ograničila želju ljudi za autoritarnijom vlašću. "Jedna od posljedica zamrzavanja građanskih prava i sloboda bit će odbacivanje autoritarizma, a ne njegovo prihvaćanje", drži Krastev.
Paradoksom pandemije smatra i da bi ona, unatoč očitom neuključivanju EU u ranim fazama krize, mogla postati kritičnija za budućnost Unije nego išta drugo u njezinoj povijesti. "Unija nije samo u opasnosti da se teritorijalno raspadne kao s Brexitom; u opasnosti je da postane nebitna", upozorio je.
Također, paradoks vidi i u tome što je Covid-19 vratio duhove triju nedavnih kriza koje su potresle Europu u prošlom desetljeću – rat protiv terorizma, izbjeglička kriza i globalna financijska kriza – ali i da je preispitao njihov politički ishod. Autor drži i da bi – iako EU sebe smatra posljednjim bastionom otvorenosti i međuovisnosti, pritisak globalizacije mogao pogurati Europljane da usvoje zajedničku politiku, pa čak i da neke hitne ovlasti prenesu na Bruxelles.
"Veliki paradoks pandemije leži u tome da nas je zatvaranje granica između država članica EU-a i zatvaranje ljudi u stanove učinilo većim kozmopolitima nego ikada. Možda prvi put u povijesti, ljudi širom svijeta vode iste razgovore i dijele iste strahove", navodi Krastev.
Knjigu je s engleskog preveo Marko Maras.
Politolog Ivan Krastev (1965.) predsjednik je Centra za liberalne strategije u Sofiji, stalni je suradnik Instituta za znanosti o čovjeku u Beču te član upravnog odbora Europskog vijeća za vanjske poslove i odbora povjerenika Međunarodne krizne skupine. Za međunarodno izdanje New York Timesa piše mjesečne kolumne o političkim i kulturnim pitanjima srednje i istočne Europe, a bio je od 2004. do 2006. i izvršni direktor Međunarodne komisije za Balkan. Na hrvatski jezik mu je prevedena i knjiga "Što nakon Europe?".
