Leone na sceni ubija barunicu Castelli. Izostala je stoga slavna rečenica “Gospon doktor zaklali su barunicu!”, svojevrsni lajtmotiv cijelog Krležina bavljenja prokletstvom novih bogataša. No ta scenska smrt dostojan je kraj “Gospode Glembajevih” u izvedbi beogradskog Ateljea 212 koje smo konačno vidjeli i u Zagrebu, na zatvaranju 26. Gavellinih večeri, kao predstavu izvedenu izvan konkurencije. Bila je to prava lekcija hrvatskom teatru, koja se zamalo pretvorila i u pravu pljusku. Naime, kod nas kao da Krleža nikome ne treba. Nitko ga ne želi. Postao je prevelik zalogaj za kazališta, redatelje, ravnatelje... HNK Zagreb jest u svojoj 150. sezoni izveo Glembajeve, ali s puno muke i bez pravog efekta, a za HNK Osijek Ledu je režirao Ivan Leo Lemo. Dovoljno je reći da je redatelj najavljujući svoju predstavu za RTL izjavio da je posebno ponosan što je velikog Krležu režirao 20 godina (?!) nakon njegove smrti.
Dužno poštovanje
Što uopće očekivati od redatelja koji ne zna da je Krleža umro 1981. godine?
Stoga, dok hrvatski teatar kasapi svoju najveću baštinu (uz Krležu dovoljno je prisjetiti se najnovijeg izdanja “Dunda Maroja” u Gavelli), Atelje 212 Krleži je pristupio s, najblaže rečeno, dužnim poštovanjem. Redatelj Jagoš Marković radnju je smjestio na ogoljenu scenu koju dijele tek poluprozirni crni panoi iz kojih glumci izranjaju i u kojima nestaju.
Piljarica Anica Dobra
Time je, uz bezvremenske kostime i minimum rekvizita, punu pozornost prenio na likove, a Leone u izvedbi Nikole Ristanovskog jest Leone iz najljepših kazališnih snova. Bez velike geste on savršeno gradira raspad jednog izmučenog intelektualca koji se ne može nositi s događajima iz svoje prošlosti i odnosima u svojoj obitelji. Na tom putu u propast sjajna su mu podrška Boris Cavazza kao stari Glembaj, Branislav Trifunović kao Puba i Svetozar Cvetković kao Silberbrandt. Sve te jake muške uloge iznova naglašavaju da je barunica Castelli najteži lik ikad napisan u našim dramskim djelima.
Na žalost, Anica Dobra glumi kao da je Castellica piljarica koja je do jučer u Šapcu na “pijaci” prodavala sir. Tom jeftinom vulgarnošću lišila je svoj lik svakog dubljeg značaja, a predstavu zasluženog trijumfa.
Udvornički, malograđanski, mali, bijedni, jadni, nepismeni tekst. Predstava je malo bolja od nekog amaterskog uratka, ali treba se dodvoriti Ateljeu, Mani, već nekome, Staziću...ma kako te Bojana nije sram! U Hrvatskoj je doista bilo sjajnih Krleža, a predstava u HNK Zagreb iako ima svojih problema je bolja od ovog palanačkog bljezgarenja tisuću puta. No, svakako ispljujmo svoje!