Nije tajna da su The Cult bili izuzetno važna i uigrana sviračka mašina kada su u Velikoj Britaniji osamdesetih godina prošlog stoljeća bili dijelom povratka scene klasičnom rock-zvuku s istaknutim gitarama Billyja Duffyja. No, frontmen grupe Ian Astbury glasom i scenskim radom na pozornici bio je glavni mamac širokoj publici. The Cult ponovno dolaze na zagrebačku Šalatu nakon šest godina te 14 godina nakon nastupa pred oduševljenom publikom u Domu sportova, prije kojega sam zapazio sjajan, promišljen intervju koji je "drugačiji" Astbury dao HTV-u.
Nisam ih pratio nekoliko dekada, ali tada me Astbury u zrelim godinama, "zarastao" u bradu, promišljenim i pametnim izjavama ne samo o glazbi nego o umjetnosti, životu i novim trendovima u društvu zaintrigirao cjelovitim sklopom mišljenja i intelektualnim konstrukcijama misli koje, površno prateći njihov rad, nisam povezivao s The Cultom. Frapantno sličan Jimu Morrisonu, tada mi je sinulo zašto se godinama prije toga izborio da "glumi" Jima Morrisona u nakratko reformiranim The Doorsima.
Ono što mi je ranije izdaleka izgledalo kao "bogohuljenje" u vezi obnavljanja Doorsa, odjednom je dobilo potpuniji kontekst, a odličan koncert u prekrcanom Domu sportova oduševio je publiku koja je bila daleko manje skeptična od mene. Isto su ponovili kada su prvi put gostovali na Šalati, mjestu na koje se vraćaju idući tjedan, u petak 30. lipnja. S razlogom, jer The Cult su u osamdesetim godinama uz podršku medija i publike, a prije svega serijom uspješnih pjesama i poznatom čvrstom svirkom, odigrali važnu ulogu u procvatu i uspjehu novog hard-rock žanra. Predvođeni pjevačem Ianom Astburyjem i gitaristom Billyjem Duffyjem, od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća stabilizirali su se kao pouzdana atrakcija koja je klasičnim zvukom, temeljenim na gitarističkom rifu i čvrstoj ritam-sekciji, stekla publiku prethodno iznerviranu sirupastim djelovanjem pop-glazbe osamdesetih.
Dvadesetak velikih hitova u retrospektivi svjedoče da su na terenu jezgrovitih singlova poput "She Sells Sanctuary", "Rain" ili "Love Removal Machine", The Cult bili papreno energični i efektni. Pribrojimo li im "Fire Woman", "Spiritwalker", "Go West", "Sun King" i ostale, uz nešto drugačije Iron Maiden pokazali su se najtrajnijim artiklom iz vremena britanskog povratka rocku osamdesetih koji i danas puni dvorane. Nedavno su predstavili novi videospot za pjesmu "Vendetta X", a treći sing s aktualnog albuma "Under the Midnight Sun" još je jedan dokaz Astburyjevih vokalnih sposobnosti, ali i pjesma koja razglaba o temama mističnosti i začudnosti svijeta oko nas.
Ta tema proteže se kroz novi album, koji opet podupire Astburyjeve navode iz spomenutog televizijskog intervjua, a da paze s kime surađuju, govori podatak da su na videospotu radili s redateljem Juanom Azulayem, poznatom po suradnji s bendom Sigur Ros koji ovog ljeta također dolazi kod nas, na dva koncerta na šibenskoj tvrđavi Sv. Mihovil. The Cult u Zagreb dolaze u sklopu europske i kasnije britanske turneje albuma "Under the Midnight Sun", nakon serije nastupa po SAD-u.
The Cult su osnovani prije točno 40 godina, 1983., pa bi zapravo mogli slaviti i okruglu godišnjicu postojanja grupe. Tada su u samo nekoliko sezona postali svjetski poznati sastav predvođen Ianom Astburyjem, jednom od najprepoznatljivijih figura rock glazbe osamdesetih. Prva četiri albuma zacementirala su njihove pozicije u glazbenim enciklopedijama, a njihove pjesme status među publikom. Glavnu ulogu u njihovu izričaju odigrao je netipičan spoj ranih osamdesetih, u kojem su se družili post punk-goth oplemenjen duhovima Doorsa, Led Zeppelina i AC/DC, te misticizam američkih Indijanaca koji je prisutan kao stalna Astburyjeva inspiracija u tekstovima. Prvi album "Dreamtime" iz 1984. gurnuo ih je u uspješnu orbitu na tržištu Velike Britanije, u vrijeme dok su na top-ljestvicama carovali synth-pop i novi romantizam, dok su se s druge žanrovske strane The Cult za svoje mjesto borili električnim gitarama i čvrstom ritam-sekcijom, nudeći klasični rock svima kojima je nedostajao.
Još jači proboj uslijedio je s albumom "Love", jednim od klasičnih uradaka u povijesti rock-glazbe sa singlovima "She Sells Sanctuary" i "Rain", čime je priča o The Cult dobila najveće ubrzanje. Treći album "Electric" nastavio je uspješan niz i doveo do proboja na američko tržište gdje je stigao i do top-40 ljestvice, uz jake singl-hitove "Love Removal Machine" i "Lil' Devil". Uslijedio je trijumfalni "Sonic Temple" sa singlovima "Fire Woman" i "Sweet Soul Sister" s kojima je u SAD-u završio na popisima desetak najboljih albuma te godine.
Nakon objave albuma "Ceremony" i prve kompilacije hitova, The Cult su se privremeno razišli, da bi iduća faza karijere koja traje do danas započela 2001. albumom "Beyond Good and Evil", nakon kojeg u redovitim razmacima objavljuju "Born into This", "Choice of Weapon", "The Hidden City" i najnoviji "Under the Midnight Sun".
