Zaposlenicima u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske navodno je puna kapa stalnog rešetanja hrvatskih kulturnih institucija. Puna im je kapa i čitanja tekstova ne samo u novinama nego i na portalima te napose na blogovima u kojima se iz dana u dan pojavljuju sve novije i sočnije afere iz očito uskomešane kulturnjačke branše, u kojoj, kao i u cijelom društvu, već godinama zapravo vlada recesija.
Tako narod neprestano čita i sluša o lopovlucima, pronevjerama i krađama te neracionalnom poslovanju u kazalištima, na brojnim festivalima, u orkestrima, pa čak i u “običnim” centrima za kulturu. Gotovo i nema važnijeg hrvatskog kazališta čiji se novopostavljeni čelnici ne razbacuju informacijama o zatečenim enormnim dugovanjima i financijskim dubiozama. U dramatičnoj novčanoj gabuli su, možemo doznati na početku (i) ove kazališne sezone, sva nacionalna hrvatska kazališta (trenutačno ih imamo pet sa tendencijom blagog porasta), ali i kazalište u Šibeniku, brojna gradska kazališta u Zagrebu...
Uporno se medijima dilaju i stari ugovori o vrtoglavim umjetničkim honorarima, neki stariji čak i od desetljeća, kako bi se puk uvjerio u nečiju moralnu nakaznost i neumjereno koristoljublje koje graniči i sa onom pomalo već zaboravljenom sanaderovskom bahatošću. No kao nikada do sada, crno na bijelo, objavljuju se i novi ravnateljski i umjetnički ugovori pa bez ikakva problema možete doznati koliko je to plaćen aktualni ravnatelj Splitskog ljeta, pa čak i podatak tko plaća njegov boravak u Splitu uoči početka tog festivala, a na čiji trošak ravnatelj u Splitu spava kada festival počne... Naoko, ništa se ne skriva. Prljavo rublje kulturnjačke elite, koja bi zapravo trebala biti moralna vertikala ovog polupismenog društva, postaje javno i narodu se efektno i sadistički gura pod nos. A hoće li narod nakon ovakvih tajfunskih senzacionalističkih vijesti i informacija pohrliti u kazališta i na dotirane festivale te na koncerte? Hoće li češće kupovati ulaznice i pretplate koje tako strastveno nude novi sve samouvjereniji čelnici središnjih hrvatskih kulturnih institucija?
I kada ćemo od Državnog odvjetništva konačno čuti i za nekakve konkretne rezultate njihovih stalnih istraga i provjera? Kada će se oglasiti i državni revizori koji ionako stalno češljaju poslovanje javnih (ali i privatnih) kulturnjačkih institucija, i to u nekim slučajevima i više puta u jednoj kalendarskoj godini? Valjda će koju reći i sva ona kazališna vijeća koja su tu u funkciji nadzora trošenja javnog novca? Uostalom, što rade i strukovne umjetničke udruge, primjerice dramskih umjetnika? Zašto se i to društvo ne očituje o tvrdnjama da je čitav i ne tako slabašan i neorganiziran hrvatski dramski sustav duboko ogrezao u problematično postupanje koje je na granici kriminala? Kada će, dakle, brojne kulturnjačke afere i skandali dobiti i svoj sudski, a samim time i javni epilog? Kada ćemo konkretno doznati tko je to pohlepno jamio iz kulturne blagajne, a tko je ipak nekom kulturnom institucijom upravljao pošteno i razumno u ova nepoštena i nerazumna vremena? I hoće li ta politika čistih računa donijeti ne samo organizacijski i financijski nego i umjetnički boljitak naših kazališta, orkestara, filmaša, umjetnika...?
Javnost se ipak ne može samo zasipati pitanjima na koja nitko ne želi davati odgovore. Kao da živimo u društvu u kojem ne postoji nikakav nadzor, u kojem svatko radi što želi, u kojem ne postoje zakoni, pravilnici, statuti... Dakle, društvo u kojem su svi lopovi, a nitko pravednik.
>> Prvi sastanak publike i nove uprave HNK Ivana pl. Zajca
>> Kazališni suveniri na dar pretplatnicima HNK Ivana pl. Zajca
sve gospon novinar napisano je točno i više od toga.vertikala društva koja mora biti su u ministarstvo kulture i gradski ured za obrazovanje kulturu i šport.ako se i u splitu priča(stanje komatozno) da zagreb provodi politiku spaljene zemlje onda je i više nego jasno da je na djelu teški kriminal.npr ako imate pomoćnika ministrice stojsavljevića i kolegu mu kozinu koji 1998 godine pisanim putem dobivaju otkaz, gdje postoji pisani dokument da izvlače(kradu) šolde iz jedne male ustanove kic-a a za to bivaju nagrađeni i ordiniraju u kulturi.prvi je pomoćnik ministrice a drugi na odmoru u centru za kulturu trešnjevka.drugi vam je primjer tedi lušetić nakon što je u vojnom orkestru pronevjerija novac biva nagrađen pulom gdje ponovo ima rukice u pekmezu a za nagradu je zamjenik cjenjenog nam pročelnika za kulturu.btw dugogodišnji je bio direktor marketinga komedijie i desna ruka legendarnom pavloviću gdje je upravo ušao dorh.o ivici lovriću ne treba puno ni pisati kad se zna da sve te prljave rabote potpisuje.cijenjeni gospon derk i vi ste predugo bili sa strane ne pišući o ovim prljavin rabotama.saznanja su da kulturu"prati" g.peršić koja je a to znaju i vaši zagrepčani u službi gradskog ureda iliti novinarka od zadatka.ako na blogu slamke spasa imate sve argumentirano sa hrpom dokaza zašto dalje ne preuzmete priču i da se vojska kriminalaca stavi na mjesto koje se zove pržun.zar nije apsurd da čovjek sa prometnim fakultetom vodi ovaj ogroman resor što smo mogli čuti i na dalekovidnici iz usta gospođe krstulović nore.60-ak vrtića,ogroman broj škola 40-ak kulturnih ustanova..i da ne nabrajam buđetić iznosi skromne 2,1 milijardicu kuna.na ovom kriminalu hrvatska policija može diplomirat i to s ocjenom 5 jer sve imaju crno na bijelo.u nadi da će moderatori pustit ovaj komentar,lp.